Istaknuto

Poezija za početnike- 7 preporuka za čitanje

Red je da u mjesecu u kojem obilježavamo svjetski dan poezije (21.3.), napišem i jedan članak o poeziji. Kao što je očito iz naslova, ne radi se o dosadnim esejima već o listi!

Sljedeći popis posvećujem svima koji slučajno zalutaju na ovu stranicu, a pritom nikad prije nisu čitali poeziju (ili su čitali samo onu obveznu u školi). Odabrani pjesnici i njihova poezija su odlični za sve početnike u poeziji, ali i one koji vole razumljivu, lijepu i emocionalno blisku poeziju.

Mary Oliver – Pjesme*
*sve što se može naći online (nažalost, još nijedna njena zbirka nije prevedena na hrvatski)

Mary Oliver je bila američka pjesnikinja (1935. – 2019.) poznata po svojoj pristupačnoj, ali vrhunskoj poeziji posvećenoj prirodi i osobnom identitetu. Nju sam otkrila prije nekoliko godina na stranici Brainpickings i odmah je zavoljela kao dragu sestru. Dogodio mi se onaj osjećaj kad ti se čini da ti je pjesnik zavirio u srce. Nadam se da će se i vama isto dogoditi kad pročitate sljedeću pjesmu.

Spavajući u šumi

Mislim da me se zemlja sjetila,
uzela me natrag tako nježno,
slažući svoje tamne suknje, svoje džepove
pune lišaja i sjemenja.
Odspavala sam kao nikad prije, kamen u riječnom koritu,
ništa između mene i bijele vatre zvijezda
osim mojih misli, a one su plovile lake kao moljci
među granama savršenog drveća.
Čitave noći sam čula mala kraljevstva
što oko mene dišu, kukce
i ptice koje rade svoj posao u tami.
Čitave noći sam se dizala, padala, kao u vodi,
hvatajući se u koštac sa svijetlom sudbinom. Do jutra
sam nestala barem desetak puta
u nešto bolje.

(prevela: Vera Vujović, prijevod preuzet iz časopisa Riječi)

Nada Topić – Otac

Kako pisati odličnu poeziju, i to o umrlom članu obitelji, a da ne zapadnete u patetiku? Odgovor potražite u zbirci pjesama Otac, solinske pjesnikinje Nade Topić. Kratke i očišćene od emocionalnih i stilskih viškova, ove pjesme će vas ostaviti bez daha.

Danijel Dragojević – Kasno ljeto

Danijel Dragojević je jedan od rijetkih pjesnika-miljenika šire čitateljske publike. Nije teško pogoditi zašto. Njegova poezija je prozračna, zaigrana, puna ljubavi za sva bića, živa i neživa. Pjesma Katulbo iz njegove zadnje objavljene zbirke Kasno ljeto je odličan primjer dragojevićevske zaigranosti.

Leonard Cohen – Knjiga čežnje

Ovaj poznati kanadski kantautor je bio jedan od prvih pjesnika koji me je naučio da poezija ne mora biti ukočena, zakučasta i samodopadna. Njegove pjesme u zbirci Knjiga čežnje (u knjizi ima i odličnih Cohenovih crteža) su duhovite, mračne, tužne, ponekad prekratke, ponekad preduge, ali nipošto nisu dosadne.

Walt Whitman – Vlati trave

Ok, ovog smo autora obrađivali na satovima hrvatskog kao jednog od utemeljitelja moderne američke poezije, ali premalo. Šteta, jer je Whitman također savršen prvi izbor za početnike u poeziji. Kad je 1867. izdao Vlati trave (Leaves of grass) zadivio je ali i šokirao učmalu i konzervativnu američku javnost. Njegove pjesme napisane u slobodnom stihu (revolucionaran izbor u devetnaestoljetnoj poeziji!) doslovno frcaju snagom, energijom i panteističkom ljubavlju prema muškarcima, ženama, gradovima, Americi -svemu.
Pročitajte prve stihove pjesme I sing the body electric iz zbirke Vlati trave pa ćete vidjeti o čemu govorim.

I sing the body electric,
The armies of those I love engirth me and I engirth them,
They will not let me off till I go with them, respond to them,
And discorrupt them, and charge them full with the charge of the soul.

Was it doubted that those who corrupt their own bodies conceal themselves?
And if those who defile the living are as bad as they who defile the dead?
And if the body does not do fully as much as the soul?
And if the body were not the soul, what is the soul?

Nastavak i druge Whitmanove pjesme pročitajte ovdje.

Pablo Neruda – Sto ljubavnih soneta

Poezija i ljubav idu jedno uz drugo kao pizza s origanom – jer poezija u kojoj ne osjećate ljubav nije poezija, kao što pizza bez origana nije pizza (barem po meni). Neke od najpopularnijih ljubavnih pjesama se nalaze u Sto ljubavnih soneta, zbirci čileanskog pjesnika i književnog nobelovca Pabla Nerude. Neruda u svojim pjesmama koristi bujnu i erotičnu metaforiku, ali je opet jednostavan za čitanje i savršen za citiranje po društvenim mrežama.

Evo jedna od njih u nastavku:

Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mjesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano tijelo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve što postoji,
mirisi, svjetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo – pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo – pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vjetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korijena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korijene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
prestaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvijet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
Moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.

Rupi Kaur – Mlijeko i med

Priznajem, ne sviđa mi se poezija Rupi Kaur. Ali ne mogu zatvoriti oči pred činjenicom da je zahvaljujući njoj, ali i drugim instagram pjesnicima, poezija zadobila pozornost mladih diljem svijeta.

Osim toga, velika je vjerojatnost da će neki čitatelji Kaurine poezije s vremenom početi istraživati i druge pjesnike i druge poetike. I na tome sam joj zahvalna, jer poezija zbilja može uljepšati život. Zato sam i stavila Kaurinu zbirku pjesama Mlijeko i med na popis.

Istaknuto

Yoko Ogawa – Profesorova omiljena jednadžba

Izdavač: Hena com

Prijevod: Mirna Potkovac Endrighetti

Godina: 2020

Brojke su bile njegova desna ruka ispružena da se rukuje, no istovremeno i ogrtač, koji ga je štitio.

Kad sam prvi put čitala nešto od Yoko Ogawe, osjećala sam mješavinu šoka i divljenja. Šok zbog mračnih tema njenih priča i divljenje zbog očite vještine s kojom Ogawa plete svoje priče i pogotovo likove.

Ali još veće iznenađenje sam doživjela kada sam,nakon skoro deset godina, pročitala roman Profesorova omiljena jednadžba. Uopće nisam mogla prepoznati onaj okrutni autorski potpis iz Grizodušja.

Autorica je okrutnost i hladnoću zamijenila toplinom i empatijom prema ekscentričnom profesoru matematike čije pamćenje traje samo 80 minuta i onda sve počinje ispočetka, njegovoj čistačici – vrijednoj samohranoj majci desetogodišnjeg dječaka Korjenka, kako ga je nazvao Profesor i samom dječaku koji s dječjom otvorenošću prihvaća ostarjelog matematičara.

Iako sama premisa romana obećava lude zaplete i još luđe rasplete, autorica nije išla u tom smjeru. Ovo je slice of life priča, koja prikazuje kako ljudi pokušavaju predvladavati prepreke u komunikaciji i kako riječi nisu jedini način izražavanja svojih najdubljih misli i težnji, što dobro zna Profesor čija je strast matematika.

Taj predmet koji je, vjerujem, milijunima djece zadavao glavobolje i mučnine (pogotovo prije kontrolnog :D), ovdje je prikazan na sasvim drukčiji način, gotovo kao božansko biće koje u svoje naručje prima sve brojeve kao i ljude. Čitajući ovu knjigu sam shvatila koliko je matematika prisutna u svakodnevnim stvarima. Da su nas učili matematiku na način na koji Profesor objašnjava pripovjedačici, mislim da bi više cijenili ovaj “univerzalni jezik”.

Eulerova formula

Jednako me je iznenadila toplina i empatija koju likovi imaju jedni za druge. Pripovjedačica je brižna, radi Profesoru ručak i večeru, čisti njegovu neurednu kućicu, njeguje ga dok je bolestan, a njen sin Korjenko također pokazuje nježnost i otvorenost prema profesoru – uskoro se razvija i prijateljstvo utemeljeno na zajedničkom interesu, bejzbolu.

Ono što mi je najviše ostalo u sjećanju je odlično osjenčan lik Profesora koji nije prikazan kao tipičan ekscentrični profesor (iako je itekako ekscentričan – nosi ljepljive papiriće po cijelom tijelu s bitnim informacijama!), već kao punokrvna osoba sa svojom prošlošću, željama i žaljenjima. Šteta što autorica nije više zašla u Profesorovu prošlost, ali to bi onda bio sasvim drukčiji roman, jer je naglasak ipak na njegovom odnosu sa pripovjedačicom i Korjenkom.

Profesorova omiljena jednadžba nema mana, barem ne onih koje strše i kvare cjelokupni dojam knjige. Dovoljno je duga da vam se njeni likovi zavuču pod kožu, a dovoljno kratka da ne zađe u patetiku i ne dosadi.

Knjigu možete kupiti na webshopu izdavačke kuće HENA COM.

Istaknuto

6 odličnih spisateljica za koje niste znali

Književni kanon je legendaran po svojoj stabilnosti i neizmjenjivosti. Generacije i generacije učenika i studenata na satovima književnosti uči uvijek iste autore. Iako je većina tih autora itekako zadužila svijet svojim djelima, postoji veliki broj autora i autorica pogotovo koje također svojim književnim radom zaslužuju postati dijelom književnog panteona.

Nažalost, gotovo sve autorice s ovog popisa uopće nisu prevedene na hrvatski, stoga je jedina prilika za upoznati se s njihovim djelom kupnjom njihovih knjiga na izvornom jeziku ili u prijevodu na engleski jezik.

Djuna Barnes

Djuna Barnes (1892 – 1982) je bila američka spisateljica, novinarka i ilustratorica. Barnes je obilježila književnost romanom Nightwood (1936) specifičnom po svom modernističkom stilu kao i tematizaciji lezbijskih odnosa.

Ovu knjigu su obožavali raznoliki pisci – od T.S.Elliota (koji je napisao predgovor prvom izdanju), velškog pjesnika Dylana Thomasa pa do američkog pisca Williama Burroughsa.

Bila je poznata i kao istraživačka novinarka. Za potrebe članka u New York World, dobrovoljno se podvrgla prisilnom hranjenju – koje se inače koristilo na “neposlušnim” sufražetkinjama koje su se u to vrijeme borile za ženska prava.

Iako je bila izrazito cijenjena u umjetničkim krugovima, potkraj života se povukla u osamu i tako živjela do samog kraja. Navodno je američki pjesnik e.e.cummings, koji jej živio blizu nje u New Yorku, često provjeravao kako je vičući prema njenom prozoru: “Ej, Djuna! Jesi li još živa?”

Djuna Barnes, Wiki Commons

Irmgard Keun

O Irmgard Keun smo već pisali u rubrici Zaboravljeni pisci. Ova njemačka autorica (1905 – 1982) predstavlja odličan uvid u život u Njemačkoj pred početak nacističke vladavine kao i II. svjetskog rata.

U fokusu su joj uglavnom bile mlade žene koje se moraju svim sredstvima izboriti za svoj položaj u ondašnjem društvu. No, Keun nije bila samo društvena kroničarka. Odlikuje ju odličan smisao za humor i za psihologizaciju likova zbog čega njene knjige još uvijek mogu biti privlačne za čitatelje.

„For a thousand people who want to be loved, there may be perhaps just one who wants to love.“

Anita Loos

Anita Loos, Wikipedia

Ova američka spisateljica i scenaristica (1888 – 1981) je žarila i palila hollywoodskom scenom 20ih i 30ih godina 20. stoljeća. 1914. je postala prva stalno zaposlena scenaristica u Hollywoodu.
Prema njenom satiričnom romanu Muškarci više vole plavuše je snimljeno više filmskih verzija, od kojih je najpoznatija ona s Marylin Monroe i Jane Russell u glavnim ulogama.
Zahvaljujući svom scenarističkom iskustvu, njena su djela slikovita, lako čitljiva i puna odličnih dijaloga.

Jane Rusell i Marilyn Monroe u filmu Gentlemen prefer blondes (1953)

Silvina Ocampo

Silvina Ocampo, Wikipedia

Južnoameričku književnost su u svijetu učinili poznatom muški autori poput Gabriela Garcije Marqueza, Julia Cortazara, J. L. Borgesa i drugih. Međutim, i žene su također pisale i objavljivale odlične knjige.

Jedna od njih je bila Silvina Ocampo, argentinska spisateljica koja je djelovala u istom krugu književnika kao i legendarni Borges (zajedno s njim i mužem Adolfom Bioyom Casaresom je uredila kolekciju fantastičnih priča), a sestra joj je bila legendarna urednica Victoria Ocampo koja je pomogla Borgesu na početku njegove književne karijere.

Kao i Borges bila je fascinirana fantastičnim, ali je za razliku od njega priče smještala u obične, svakodnevne situacije. Međutim, zbunjivala je ondašnje književne kritičare okrutnošću i upotrebom groteske. Sama je u jednom od rijetkih intervjua rekla da je argentinska akademija nije htjela prihvatiti kao člana jer su njezine priče preokrutne!

Većina likova u tim pričama su djeca, upravo zato jer svojim naivnim pogledom na svijet mogu prikazati brutalnost i apsurd svijeta u kojem žive.

Srećom, nakon njene smrti je porastao interes za njezino književno djelo, pogotovo na engleskom govornom području. Američke izdavačke kuće su tako objavile njezine sabrane priče (Thus were their faces, NYRB) i Los que aman, odian (Those who love, hate) detektivski roman napisan s mužem Alolfom Bioyem Casaresom.

Leonora Carrington

Leonora Carrington (1917. – 2011.) je bila engleska slikarica, kiparica i spisateljica koja je veliki dio života provela u Meksiku.

Iako je svojevremeno bila poznata kao slikarica, ostavila je traga i u književnosti.

Kao i njezine slike, i ono što je pisala je obilježeno nadrealizmom, simbolizmom i makabričnim motivima. Ove karakteristike najviše dolaze do izražaja u njezinim kratkim pričama i kratkom romanu The Hearing Trumpet (1976) o ekscentričnoj starici Marian Leatherby koja na poklon dobije trubu da bolje čuje, ali pritom sazna da ju njezina obitelj želi strpati u starački dom. Ulaskom u dom, Marian uđe u fantastični svijet pun intrige, okultizma i ubojstava.

Leonora Carrington, Autoportret

Ako vas zanima umjetnost ove osebujne autorice i slikarice, pogledajte mini-dokumentarac britanskog Tate museum na Youtubeu.

Ivy Compton – Burnett

Ivy Compton – Burnett

Ova engleska autorica koja je djelovala početkom 20. stoljeća je legendarna po svojim kompleksnim romanima u kojima je secirala odnose u ondašnjoj engleskoj srednjoj klasi. Specifična je po tome što je dijalog sačinjavao većinu sadržaja tih romana kao i po slobodnoj upotrebi interpunkcije.
Iako je bila cijenjena za života (osvajala je nagrade za svoje romane), nakon smrti pada u zaborav. No, posljednjih godina ponovno se za ovu autoricu pokazalo zanimanje, a prevedena je na različite jezike.

Počasni spomen: Octavia Butler, Carson McCullers, Ann Radcliffe, Jean Rhys,Clarice Lispector

Istaknuto

Najbolja poezija o ljubavi prema sebi

Pojam self-love ili njegova inačica self-care su postali jedni od temeljnih pojmova internetske terminologije. Već se stoljećima toliko daje naglasak na romantičnu ljubav kao jedan od načina samoostvarenja, da se zanemarilo bitnost ljubavi prema sebi.

Da bismo voljeli nekoga moramo prvo voljeti sebe, zar ne? Koliko je ljudi u lošim vezama zato što nisu prvo naučili voljeti sebe i koliko je ljudi nesretno kad ostanu sami sa sobom? Kao što je Carl Jung rekao: “Ne mogu voljeti nikoga ako ne volim sebe.”, a slično je izrečeno i u Bibliji: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.”

Ljubitelji književnosti će se složiti da poezija najbolje opisuje i izražava fenomoen ljubavi. Legendarne su primjerice, Nerudine pjesme o ljubavi (“Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove…”) ili Shakespearovi soneti (“Hoću li te s danom usporedit ljetnim?”). Većina tih pjesama govori o romantičnoj ljubavi. No, postoje li pjesme koje govore o ljubavi prema sebi? Itekako ih ima! Zato ćemo danas na Valentinovo podijeliti s vama neke od njih.

Mary Oliver – Wild Geese


You do not have to be good.

You do not have to walk on your knees

for a hundred miles through the desert repenting.

You only have to let the soft animal of your body

love what it loves.

Tell me about despair, yours, and I will tell you mine.

Meanwhile the world goes on.

Meanwhile the sun and the clear pebbles of the rain

are moving across the landscapes,

over the prairies and the deep trees,

the mountains and the rivers.

Meanwhile the wild geese, high in the clean blue air,

are heading home again.

Whoever you are, no matter how lonely,

the world offers itself to your imagination,

calls to you like the wild geese, harsh and exciting —

over and over announcing your place

in the family of things.

Walt Whitman – Ja svetkujem samoga sebe

“Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe,
a što ja sebi dopuštam, morate i vi sebi dopustiti,
jer svaki atom koji pripada meni, pripada takoñer i tebi.”

Iz pjesme Pjesme o samom sebi.
U cijelosti je možete pročitati ovdje.

Maya Angelou – Still I Rise

You may write me down in history
With your bitter, twisted lies,
You may trod me in the very dirt
But still, like dust, I’ll rise.

Does my sassiness upset you?
Why are you beset with gloom?
’Cause I walk like I’ve got oil wells
Pumping in my living room.

Just like moons and like suns,
With the certainty of tides,
Just like hopes springing high,
Still I’ll rise.

Did you want to see me broken?
Bowed head and lowered eyes?
Shoulders falling down like teardrops,
Weakened by my soulful cries?

Does my haughtiness offend you?
Don’t you take it awful hard
’Cause I laugh like I’ve got gold mines
Diggin’ in my own backyard.

You may shoot me with your words,
You may cut me with your eyes,
You may kill me with your hatefulness,
But still, like air, I’ll rise.

Does my sexiness upset you?
Does it come as a surprise
That I dance like I’ve got diamonds
At the meeting of my thighs?

Out of the huts of history’s shame
I rise
Up from a past that’s rooted in pain
I rise
I’m a black ocean, leaping and wide,
Welling and swelling I bear in the tide.

Leaving behind nights of terror and fear
I rise
Into a daybreak that’s wondrously clear
I rise
Bringing the gifts that my ancestors gave,
I am the dream and the hope of the slave.
I rise
I rise
I rise.

Lucille Clifton – Won’t you celebrate with me?

won’t you celebrate with me
what i have shaped into
a kind of life? i had no model.
born in babylon
both nonwhite and woman
what did i see to be except myself?
i made it up
here on this bridge between
starshine and clay,
my one hand holding tight
my other hand; come celebrate
with me that everyday
something has tried to kill me
and has failed

Lang Leav – Self Love

Once when I was running,
from all that haunted me;
to the dark I was succumbing-
to what hurt unbearably.

Searching for the one thing,
that would set my sad soul free.

In time I stumbled upon it,
an inner calm and peace;
and now I am beginning,
to see and to believe,
in who I am becoming-
and all I’ve yet to be

Istaknuto

Preporuka za čitanje | 12 zbirki kratkih priča

Gotovo svim ljubiteljima književnosti je poznato da su romani najpopularnija književna forma, čak i u suvremenom svijetu, opsjednutim efektivnošću, skraćivanjem svega što iziskuje puno vremena i skraćenom pažnjom.

Čudno, s obzirom na to da postoje kratke priče, za koje se može reći da više pristaju suvremenom senzibilitetu. Pročitate jednu priču, zatvorite knjigu i vratite joj se kad opet imate vremena. Ali dobro, ovo nije esej o odnosu kratke priče i suvremenog senzibiliteta, već preporuka za čitanje, pa hajmo dalje.

Neke od ovih predloženih 12 zbirki sadrže majstorske primjere kratke priče, dokaz da priča od deset ili dvadeset stranica može izreći daleko više od debelih romana. Nadam se da ćete pronaći nešto za sebe i da ćete zavoliti kratke priče.

Raymond Carver – Katedrala

Zbirka priča nazvana prema jednoj od priča u zbirci, meni najdražoj Carverovoj, o isfrustriranom tipu koji upozna slijepog prijatelja svoje žene.
Ova je zbirka originalno objavljena davne 1983. (tako da nije zadnja objavljena Carverova zbirka priča, kako piše u tekstu na koricama) i u njoj možemo vidjeti kako Carver sve više dovodi do majstorstva svoj stil koji je izvršio oogroman utjecaj na kratku priču, pogotovo u Hrvatskoj.

Glavni likovi ovih priča su uglavnom pripadnici američke radničke klase, obični ljudi s obiteljima i svakodnevnim problemima. No, Carver nekad uspješno, nekad manje uspješno, tu običnost pretvara u začudnost i uzdiže na univerzalnu razinu svojim smislom za detalje i suptilnu psihologizaciju likova.

Iako su neke priče naoko nejasne zbog nedogađajnosti i svojih otvorenih završetaka, jako su atmosferične, a i sami likovi su itekako prepoznatljivi.

Sherwood Anderson – Winesburg, Ohio

Winesburg, Ohio je zbirka sastavljena od dvadeset dvije priče o stanovnicima ovog gradića u srcu Amerike. Većinu ih povezuje posvemašnja usamljenost i nemogućnost probijanja iz tog mjesta. Jedini kojem to uspije je osamnaestogodišnjem Georgeu Willardu koji je još jedna poveznica među pričama.

Valent Pavlić – Evanesco

Iako je objavljena 2014. ova zbirka priča tadašnjeg književnog debitanta (u međuvremenu je objavio još jednu zbirku priča Prepreke. Prečaci) me je iznenadila svojim izbjegavanjem eksplicitne suvremenosti (iako se njome itekako bavi), uvjerljivim i pročišćenim stilom pisanja netipičnim za prve zbirke.

Više o Evanescu pročitajte ovdje.

Kazuo Ishiguro – Nokturno

Britansko-japanski (ili japansko-britanski?) pisac i nobelovac Kazuo Ishiguro pripada onoj skupini autora koji su popularnost i ugled stekli isključivo svojim romanima (Nikad me ne puštaj, Blijed pogled na bregove, Zeleni div, Ostaci dana). Ali, sasvim se dobro snašao i u kratkoj priči, a dokaz za to je ova zbirka koja se uglavnom bavi glazbenicima i glazbi, a priče se uglavnom događaju u sumraku.

Prije dvije godine sam napisala kratki prikaz ove zbirke koji možete pročitati ovdje.

O. Henry – Zimzelene priče (22 priče s kvakom)

Mislim da je ovo jedini hrvatski prijevod ovog američkog autora, jednog od otaca američke kratkopričaške tradicije.

Priče u ovoj zbirci su jako zabavne zahvaljujući humoru, brzoj radnji, nenadanim obratima, a pogotovo nenadanim završetcima (zbog toga podnaslov). Uopće se ne bi reklo da je autor pisao svoje priče početkom dvadesetog stoljeća!

Anton Čehov – Prva ljubav/Debeli i mršavi

Teško je izdvojiti jednu Čehovljevu zbirku kratkih priča, pa evo dvije.
Obe zbirke su odličan primjer Čehovljeve vještine u komprimiranju velikih egzistencijalističkih tema u kompaktne cjeline koje odišu atmosferom i empatijom za likove. Nije čudo zašto je upravo Čehov jedan od nenadmašnih majstora kratke priče.

Koju god zbirku da odaberete, nećete pogriješiti.

Kristen Roupenian – Znaš da to želiš

Ova zbirka priča američke autorice Kristin Roupenian je svojevremeno bila željno iščekivana, ponajviše zbog priče Cat person (čiji naslov, zanimljivo, u hrvatskom izdanju nije preveden) o jednom neobičnom dejtu, prvi put objavljene u prestižnom časopisu New Yorkeru (priču u originalu možete pročitati ovdje) na kraju 2017.

Za razliku od većine kratkih priča, Cat Person je brzo postala viralna i hvaljena kao precizan i dobro izveden prikaz suvremenih muško-ženskih odnosa i kulture dejtanja.

Cat Person je dobar preview za ono što vas čeka ako se odlučite pročitati cijelu zbirku. Zajednički nazivnik priča su nimalo simpatični likovi koji rade nimalo lijepe stvari jedne drugima.

Šokantne, ali povremeno smiješne i satirične, ove priče će se svidjeti ljubiteljima suvremenih tema koji vole nesimpatične, loše likove.

Lucia Berlin – Priručnik za spremačice/Večer u raju

Još jedna dvostruka preporuka, ne zato što je teško odabrati samo jednu, već zato što je za potpuno iskustvo potrebno pročitati obje knjige.

Lucia Berlin je inspiraciju za svoje priče obilno crpila iz svog života i to na jedan dirljiv i očaravajući način osvjetljavajući pritom ne samo svoje likove, već i čitatelje koji ako ne osjećaju empatiju, barem razumiju te likove ovisnike/ovisnice (većina protagonista su žene), umorne majke, radnice na šalterima, bolesne od raka itd.

Berlin se često uspoređuje sa Carverom, ali ja ne bih uspoređivala njih dvoje jer iako pišu o naoko sličnim temama, njihova perspektiva je itekako različita, a moram priznati da mi je draža njezina perspektiva.

Za razliku od Carvera, Lucia Berlin se počela cijeniti tek iza smrti 2003. godine. Iako nije tu da vidi svjetski odjek svog rada, svojim je pričama stekla čvrstu poziciju u književnom panteonu.

Mariana Enríquez – Što smo izgubili u vatri

Argentinska književnost zadnjih godina rađa prezanimljive talente. Jedna od njih je autorica Mariana Enríquez i odnedavno je i naše čitateljstvo ima priliku upoznati.

Izdavačka kuća Hena com krajem siječnja je izdala njenu zbirku priča Što smo izgubili u vatri.


Zbirka se sastoji od dvanaest priča koje na zanimljiv i inovativan način kombiniraju naturalizam sa hororom. Ako volite horore, krv i okultizam, svakako pročitajte ovu zbirku.

Silvina Ocampo – Thus Were Their Faces (Selected Stories)

Još smo u Argentini, ali smo se vratili u prošlost. Sredinom 20.stoljeća argentinskom književnom scenom je vladala još jedna odlična pripovjedačica Silvina Ocampo. Žena Alolfa Bioya Casaresa (autora romana Morelov izum, objavljen u Hrvatskoj u izdavačkoj kući Disput) i prijateljica legendarnog Jorge Luisa Borgesa (zajedno su napisali jednu knjigu) je jednako kao i spomenuti kolege pisci inovativna i maestralna u svojim knjigama.

U to ćete se uvjeriti ako pročitate zbirku priča Thus Were Their Faces (NYRB, 2015), selekciju njenih najboljih priča. Ove je priče teško definirati jer su začudna mješavina fantastike i realizma, uglavnom pisane iz ženske perspektive. Ali, ako želite pročitati nešto novo i drukčije, svakako odaberite ovu nepravedno zanemarenu autoricu.

Haruki Murakami – Muškarci bez žena

Haruki Murakami je jedan autora na koje je ogroman utjecaj izvršila američka književnost, pogotovo kratkopričaška forma. Taj se utjecaj najviše vidi u zbirci Muškarci bez žena (naslov je mig na istoimenu prvu zbirku priča Ernesta Hemingwaya).

Očito, protagonisti ovih sedam priča su muškarci bez žena, ali na različite načine. Od Murakamijevog ležernog i prohodnog stila pisanja (još jedan američki utjecaj) učinit će vam se da je prošlo tek pet minuta, a već će biti noć i bit ćete na zadnjoj priči. Ako se volite izgubiti u pričama o usamljenim muškarcima, ova je zbirka idealan izbor.

Etgar Keret – Kvar na rubu galaksije

Ako ste već čitali kratke priče, teško da niste čuli za ovog izraelskog pisca.
Kvar na rubu galaksije je njegova najnovija prevedena zbirka priča na hrvatski jezik (objavljena u ljeto 2020., u izdanju zaprešićke izdavačke kuće Fraktura).

Keret se ne boji eksperimentirati – neke priče se mogu nazvati mikropričama, neke su napisane u formi e-maila, a većina ih je toliko maštovita da se zamislite odakle ovom tipu dolaze takve ideje (npr. priča Pretposljednji put kad su me ispalili iz topa o muškarcu koji se zaposli kao ljudsko tane u cirkusu ili lik iz priče Rođendan cijele godine koji kupuje tuđe rođendane).

No, najveća Keretova vještina se očituje u tome što uspijeva iskombinirati otkačenost i izrazitu tankoćutnost i empatiju za svoje likove, što malo kome uspijeva.

Istaknuto

Kratke priče koje možete pročitati u manje od 5 minuta

Kako nazvati ove priče? Mikro priče, flash priče, poezija u prozi, crtice ili anegdote? Svakako, radi se o jednom neobičnom književnom žanru kojeg osim sažetosti odlikuje poetičnost, začudnost, a nerijetko i humor.
Ako čekate u redu ili ste na puš pauzi ili naprosto ne znate kako iskoristiti slobodno vrijeme, pročitajte nekoliko mikro priča u nastavku.

Priče koje će vas omamiti, rastužiti, nasmijati,očarati, šokirati, od kojih će vas zaboliti glava.

Pročitat ćete ih za manje od 5 minuta, ali će vam dugo ostati u mislima.

Joyce Carol Oates – Udovičina prva godina

Preživjela sam.

Ernest Hemingway

Na prodaju dječje cipelice. Nikad nošene.

Amelia Gray

For Sale: baby shoes, worn a lot. Please buy these old-ass baby shoes

David Albahari – Savršenstvo

Najviše sam volela, kaže žena, da plešem sama. Odabrala bih ugao, uvukla se u njega, i plesala kao da niko drugi ne postoji na ovom svetu. Nekada sam plesala okrenuta prema uglu, zagledana u oštru liniju spoja zidova, potpuno posvećena njenom savršenstvu. A onda me je neko odveo u diskoteku u kojoj su sve prostorije bile zaobljene. Mogla sam, naravno, da odem u središte, savršenstvo je tu jednako onom u uglu, ali ne, ja sam samo stajala, okružena ljudima, i nisam uspevala da se pokrenem. Od tada više ne plešem.

Augusto Monterroso – Dinosaur

“Kad se probudio, dinosaur je još uvijek bio tu.”

Adhiraj Singh – Untitled

“im sorry, its a girl” said the doctor to the father.

“no, im sorry, youre a sexist” said the girl child to the world.

Lydia Davis – Ödön von Horváth

Ödön von Horváth šetao se jednom po bavarskim Alpama kad je, malo dalje na stazi, otkrio kostur nekog muškarca. Muškarac je očito bio planinar jer je na sebi još imao naprtnjaču. Von Horváth je otvorio naprtnjaču koja je djelovala kao da je gotovo sasvim nova. U njoj je našao pulover i još neku odjeću; vrećicu nečeg što je nekad bila hrana; dnevnik; i razglednicu bavarskih Alpa, spremnu za slanje, na kojoj je pisalo: “Predivno se provodim!”.

Bruce Holland Rogers

Sedela je čitajući priču o ženi koja je sedela u autobusu čitajući priču, zatim diže pogled i vide da je ona, zapravo, žena koja sedi u autobusu čitajući priču, mada joj se činilo da samo trenutak ranije uopšte nije bila u autobusu, da je, zapravo, živela jedan sasvim drugačiji život, ali koji i kakav sada nije mogla da se seti.

Franz Kafka – Najbliže selo

Moj je djed običavao govoriti:
-Život je začudno kratak. Sad mi se u sjećanju toliko sažimlje da, na primjer, jedva mogu shvatiti kako se jedan mladić mogao odlučiti da odjaše u najbliže selo a da se ne boji – neovisno o mogućim nesretnim slučajevima – da ni vremenski raspon običnog života što sretno teče, ni približno nije dovoljan za takav izlet konjem!

Franz Kafka – Duga priča

Gledam devojku u oči, i bila je to veoma duga ljubavna priča, sa grmljavinom i poljupcima i munjama. Ja živim brzo.

Lada Vukić – Slonovi

Za domaći je trebalo napisati pjesmu. Tema slobodna. Lako je pjesnicima. Njima uvijek nešto padne na pamet. Gledao sam u nebo, ali nisam vidio ništa osim jednog velikog bijelog slona. S Ivanom nije bilo tako.

-Ja ću rodoljubnu, rekao je. O tati i ratu. O granatama. O slobodi. Uzeo je olovku i bilježnicu te stao pisati. Nisam ga gledao, ali sam čuo kako mu slova škripe po papiru. Bila je to duga pjesma. Da mi je samo bilo znati odakle je izvlačio riječi?

U međuvremenu se na nebu nakupilo cijelo krdo slonova. S izduženim surlama tulili su kao da mi se rugaju. A onda sam zaškiljio očima, pa mi se učinilo ako samo ispružim ruku dohvatit ću im kljove. Za sreću. Za izgubljenu inspiraciju.

Sutradan sam dobio jedinicu. Ivan, normalno, peticu. Pa nije mi baš bilo normalno, s obzirom da svi znaju da Ivanov tata nikada nije bio u ratu. Mogao sam i ja tako, pisati kako sam cijele noći jahao krdo bijelih slonova.

A.Z. Stolica – **

Dvije sestre, beskućnice u poznim godinama, sjede na podu zagrebačkog glavnog kolodvora, prekrivene kesama i novinama koje, skupa s njima, tvore veliku hrpu, pričaju s nekom ženom, ne čujem što pričaju, žena odlazi, viknu joj sretno!

Istaknuto

Jeste li znali da su ovi filmovi i serije napravljeni prema knjigama?

Gotovo svi koji prate filmove i književnost znaju da su filmovi Harry Potter, Gospodar prstenova ili Ponos i predrasude nastali na temelju književnih predložaka, da uzmemo neke najpoznatije primjere.

Ovaj uzajamni odnos književnosti i filma seže do samih početaka filmske umjetnosti, a održava se i danas. Posljednjih godina ima puno filmskih i serijskih ekranizacija različitih knjiga.

Ovo su neke od njih.

Queen’s Gambit (2020)

Svi živi hvale ovu seriju o genijalki Elizabeth Harmon koja rastura u šahu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Ali, koliko njih zna da je serija utemeljena na romanu Queen’s Gambit, američkog autora Waltera Tevisa? Još jedna zanimljivost je i što je Tevis napisao roman The Man Who Fell To Earth na kojem je utemeljen istoimeni film iz 1976. u kojem je glumio David Bowie, a koji je režirao britanski redatelj Nicholas Roeg.

Prvo izdanje romana
Izvor: Wikipedia

Bridgerton (2020)

Još jedna Netflixova serija u produkciji legendarne američke scenaristkinje Shonde Rimes (sjećate li se serije Skandal?) koja je zavela milijune ljudi (pogotovo žena) krajem 2020. godine. Bridgerton je zapravo adaptacija niza romana američke autorice Julie Quinn o obitelji Bridgerton iz perioda vladavine kralja Georgea III.

Drama se fokusira na obitelj Bridgerton: Violet, udovica Lady Bridgerton; njezina četiri sina, Anthonyja, Benedikta, Colina i Gregoryja te njene četiri kćeri, Daphne, Eloise, Francescu i Hyacinth, a tu je i mnoštvo drugih likova.

Iako su neki razočarani ekranizacijom i kažu da su romani puno bolji, čak i ako niste čitali romane, u Bridgertonu ima pozamašna doza seksa, spletki i privlačnih ljudi – savršen recept za binge watching.

Normalni ljudi (Normal people, 2020)

špica serije Normal People (HBO, 2020)
Izvor: Wikipedia

Iza ovog sasvim uobičajenog i normalnog naslova se krije jedna od najgledanijih serija prošle godine. HBO je upravo u jeku pandemije koronavirusa izbacio prvu sezonu serije o Cornellu i Marianne, dvoje mladih Iraca koje veže strastvena ljubavna veza, ali ih dijeli njihov socijalni status kao i društvo/društva u kojima se kreću.

Serija se temelji na romanu irske autorice Sally Rooney, pravog književnog otkrića prošlih godina. Upravo zbog fokusa na generaciju milenijalaca prozvana je, pomalo pretenciozno, glasom svoje generacije. Ali šta je da je, uspjela je svojim jednostavnim, ali privlačnim i iskrenim stilom privući milijune čitatelja.

Upravo je uspjeh književnog predloška potaknuo face iz televizijskog svijeta da naprave adaptaciju Normalnih ljudi.

Kod nas je objavljen roman Normalni ljudi, ali i prvijenac Razgovori s prijateljima – sve u izdanju zaprešićke izdavačke kuće Frakture.

Naslovnica hrvatskog prijevoda romana Normalni ljudi
Izvor: Fraktura

Soba (Room, 2015)

Prvo izdanje knjige u Ujedinjenom Kraljevstvu
Izvor: Wiki

Irska autorica Emma Donoghue napisala je scenarij na temelju svoje dotad neobjavljene knjige. Scenarij je jako brzo prodan, knjiga je objavljena 2010., a tek 2015. snimljena je odlična ekranizacija s Brie Larson u glavnoj ulozi – Larson je za svoju ulogu osvojila Oscara.

Donoghue inače iza sebe ima impozantnih 11 romana, zadnji objavljeni je The Pull Of The Stars (2020) o pandemiji španjolske gripe u Dublinu 1918. Nadajmo se da će naši izdavači prevesti još neke njene romane.

Jojo Rabbit (2019)

Scena iz filma JoJo Rabbit

Ovaj otkačeni film o dječaku Johannesu “JoJo” Beltzeru i njegovom imaginarnom prijatelju – Adolfu Hitleru je bio jedan od filmskih hitova 2019. godine.

Hrabra mješavina ozbiljnih tema (radnja se ipak odvija u nacističkoj Njemačkoj) Zanimljivo je što se ovaj film temelji na romanu Caging Skies novozelandsko-belgijske autorice Christine Leunens.

Novozelandsko izdanje romana
Izvor: penguin.co.nz

Dolazak (Arrival, 2016)

scena iz filma Arrival (2016)

Popularni blockbuster francuskog redatelja Denisa Villenueva je utemeljen na kratkoj priči Story of your life iz zbirke SF priča Stories of your life autora Teda Chianga.

Priča i film se bave pokušajima znanstvenika i lingvista da odgonetnu jezik izvanzemaljaca koji su stigli na Zemlju.

No, ovo nije klišejna priča o ljudima i izvanzemaljcima. Više od svega, film i priča tematiziraju odnos jezika i stvarnosti, koliko možemo utjecati na budućnost te kolike su mogućnosti iskrene komunikacije ne samo između različitih vrsta, već i između ljudi međusobno.

Naslovnica zbirke priča Stories of your life and others
Izvor: Wikipedia
Istaknuto

Maša Kolanović – Poštovani kukci i druge jezive priče | Kukci kapitalizma

Izdavač: Profil
Godina izdanja: 2019.

Čim je objavljena, nova knjiga Maše Kolanović (1979.) je počela ubirati pohvale kritike, ali i čitatelja. Dodatno joj je i pomogla ovogodišnja Nagrada Europske unije za književnost.

Crna knjiga na čijim koricama čitatelju maše kostur s (anđeoskim) krilima mi je svako malo iskakala na ekranu. Naravno da me je to zainteresiralo, pogotovo usporedbe s Kafkom (kukci i ljudska otuđenost). Ali dogodilo se da sam tek ovih dana, zapravo, u jednu večer, pročitala svih dvanaest priča.

Dakle, radi se o knjizi koja se, usprkos obujmu od 212 stranica, brzo čita.

Iako su neke priče zabavne (prva, Živi zakopani – tetka je ❤), a neke precizno iako nesuptilno kritiziraju suvremeno kapitalističko društvo i njegove kukce, pardon, kupce (npr. priča Revolucija – očit mig na onu do povraćanja izreklamiranu Tele2 revolucija tarifu ili malčicu zaigranija U slučaju doživljenja), ipak sam malo razočarana jer u većini priča prevladava već spomenuti angažirani aspekt. Što nije loše samo po sebi, ali u ovom slučaju ne ostavlja prostora razvoju likova, a i pri kraju postane zamorno i predvidivo. Uz to, nije da je u ovim pričama autorica osvjetlila dotad nepoznat aspekt naših bijednih, kukcolikih (?) života.

Daleko najbolja priča je Škrinja – o djevojci i njenoj baki s kojom otvara škrinju svoje pokojne majke. U njoj se uglavnom nalazi odjeća koju je majka mahnito kupovala preko interneta kao obrambeni mehanizam protiv bolesti od koje je umrla dok je pripovjedačica bila dijete.

Za razliku od gore spomenutih priča, ovdje je uspostavljena ravnoteža između angažiranog (mahnita potrošnja kao obrambeni mehanizam) i univerzalnog (odnos majke i kćeri, odnosno upoznavanje mrtve majke kroz njene stvari). Natruhe ovog balansa se javljaju u pričama Frižider (opet su protagonistice baka i unuka u ljetom oparenom Zadru) i Beskraj (o borbi između društvenih očekivanja i nimalo idiličnoj realnosti novih majki, prikazanoj kroz koncept majčinog mlijeka kao potrošne robe).

Još bih spomenula uspješnu međuigru vizualnog i tekstualnog aspekta. Ilustracije potpisuje sama autorica (ako ste čitali Sloboštinu Barbie i tamo ste mogli vidjeti njene ilustracije), rijetkost u našoj književnosti.

Bilo bi super kad bi izdavači počeli uvoditi ilustracije i u ostala književna djela za odrasle ❤.

Sve u svemu, knjiga koja je dobra, ali ipak precijenjena.

Istaknuto

10 spisateljica koje su promijenile književnost

Povodom ovogodišnjeg Dana žena se prisjećamo književnica koje su svojim radom i djelom promijenile svijet književnosti, što se nerijetko pripisuje samo njihovim muškim kolegama po peru. 

Ove su žene svojim talentom, upornošću, hrabrošću (neke su stvarale onda kada se ženama branilo pisanje i čitanje)  i maštom mijenjale književni krajolik. Kršile su pravila, uvodile nova, a neke su izmišljale i nove žanrove.

1. Murasaki Shikibu

Murasaki_Shikibu_Komatsuken

Jeste li znali da se upravo Murasaki Shikibu, dvorjanici na japanskom carskom dvoru u 10.stoljeću pripisuje da je napisala prvi roman – Priča o Genjiju (Genji monogatari)? Ovaj roman o princu Genjiju i njegovom odnosu s više žena s japanskog dvora pruža jedinstven uvid u ondašnje japanske običaje i kulturu.

2. Jane Austen

Jane_Austen_1870_cropped

Iako je umrla prije više od 200 godina, Jane Austen  još uvijek spada u jedne od najpopularnijih autorica. Njezini romani Ponos i predrasude, Emma, Razum i osjećaji se ističu izvanrednom psihološkom karakterizacijom likova, satirom 18. stoljetnog engleskog društva i realizmom čime je utabala put za razvoj realizma u 19.stoljeću.

Zauzimaju i bitno mjesto u pop kulturi – napravljeno je bezbroj ekranizacija ovih romana, najnoviji film rađen po nekom Austeninom romanu je Emma, koji je izašao početkom 2020. godine.

3. Mary Shelley

Mary_Shelley_by_Reginald_Easton.

Mary Shelley je imala samo 18 godina kada je napisala svoj prvi roman Frankenstein ili Moderni Prometej. Godinama kasnije, u predgovoru novom izdanju romana i sama se zapitala kako je tako mlada zamislila “tako odurnu ideju.” Ali ta ideja nipošto nije bila odurna, već je upravo na temelju nje napisan jedan od prvih SF romana – znanstvenik Victor Frankenstein uz pomoć najnovijih znanstvenih otkrića uspijeva napraviti vlastito biće.

Frankenstein nije samo žanrovski, već i formalno inovativan. Njegova struktura priča-unutar-priče je bila netipična za ono doba.

U 20. stoljeću, ime Frankenstein je postalo jedno od općih mjesta pop-kulture.
20-ih i 30-ih godina su se snimali filmovi na temelju Shelleyinog romana i kao što to obično biva kad neka ideja prođe kroz tisuću ruku, u Frankensteina se preimenovalo čudovište koje je u romanu bilo bezimeno.

Iako je Shelley napisala još romana, Frankenstein je najutjecajnije djelo ove inovativne engleske spisateljice.

4. Emily Dickinson

Emily_Dickinson_daguerreotype_(Restored,_cropped,_blown_up,_sepia)

Kao i Jane Austen jedno stoljeće prije nje, Emily Dickinson je mijenjala književnost iz sigurnosti svog doma u Amherstu u Massachusettsu u Americi.

Kada su njezine pjesme otkrivene nakon njezine smrti 1886., fascinirale su svojom neobičnošću. Emily Dickinson je pisala poeziju na svoj način – u svojim je pjesmama često koristila netipične rime, koristila je crte kao punktuacije, a većini pjesama uopće nije davala naslove.

Zajedno s Waltom Whitmanom ju se smatra jednom od preteča američke moderne poezije.

5. Virginia Woolf

Roger_Fry_-_Virginia_Woolf

Jedna od prvih asocijacija na Virginiu Woolf je svakako, pogotovo ako pitate studente književnosti, roman struje svijesti. Ova je engleska spisateljica jedna od najznačajnijih predstavnika modernističke književnosti koja naglasak ne stavlja na radnju, već na unutrašnja stanja likova i njihove misli.

Osim što je svojim romanima izvršila neizmjeran utjecaj na svjetsku književnost, u svojim je esejima (Vlastita soba, Tri gvineje) ukazivala na važnost žena u književnosti i društvu općenito.

6. Katherine Mansfield 

Katherine Mansfield

Ova novozelandska autorica je bila suvremenica i prijateljica Virginie Woolf, no za razliku od Woolf nije pisala romane već kratke priče. Pod utjecajem ruskog pisca Antona Čehova piše priče s naglaskom na unutarnja stanja likova, poetične opise i prikaze kritičnih trenutaka u životu likova.

7. Sylvia Plath

1280px-Sylvia_Plath_signature_(Mademoiselle_1953).svg

Poezija je dugo bila zatvorena za intimne i autobiografske uvide. Pedesetih godina, pjesnici poput Anne Sexton, Roberta Lowella, Theodora Roethkea i Sylvie Plath uvode u svoju poeziju ispovjedni ton i oslanjaju se poglavito oslanjaju na svoja osobna iskustva, pogotovo ona traumatična.

Sylvia Plath je pisala o iskustvima koja su bila svojevrsni taboo u ondašnjem konzervativnom američkom društvu – smrt, samoubojstvo, depresija, rađanje, majčinstvo. Najpoznatije pjesme su Daddy (o smrti njezinog oca), Lady Lazarus (o neuspješnim pokušajima samoubojstva), Tulips (o boravku u bolnici nakon operacije).

Iako za života nije bila primijećena, nakon smrti (ubila se u 30. godini), postaje jedna od najpopularnijih američkih pjesnikinja. Njezina bujna, metaforična i emocionalno brutalna poezija nastavlja utjecati i na novije generacije američkih, ali i svjetskih pjesnika.

8. Ursula Le Guin

Ursula_Le_Guin

SF je dugo vremena bio klub rezerviran isključivo za muškarce. Ako bi se našla neka žena, morala je pisati i objavljivati pod muškim pseudonimom. No, s dolaskom ammeričke autorice Ursule Le Guin na scenu šezdesetih godina prošlog stoljeća stvari su se promijenile. Ona je u SF unijela feminističke, anarhističke i ekološke teme i genijalno ih kombinirala sa svojim pripovjedačkim talentom.

9. Margaret Atwood

5208684218_54017428bf_b

Svi se slažu da se danas knjige sve manje čitaju. No, usprkos tome, uspjeh Sluškinjine priče, romana kanadske autorice Margaret Atwood, pokazuje kolika je moć književnosti da utječe na svijet.

Ovaj distopijski roman o budućnosti u kojoj su žene svedene na svoje reproduktivne organe i imenuju se u odnosu na svoje muške vlasnike upozorava na itekako moguću opasnost od represivnih režima i ideologija.

Iako je objavljen 1985., tek nakon serijske ekranizacije 2017. (koja se još emitira – u tijeku je 4.sezona) i uznemirujućih događanja u svijetu protiv ženskih prava, doživljava globalnu popularnost.

10. Toni Morrison

Vitoria_-_Graffiti_&_Murals_0392

Američka spisateljica Toni Morrison je primitkom Nobelove nagrade za književnost 1993. bila prva crnkinja koja je dobila tu prestižnu književnu nagradu. Osim toga, bila je prva crna urednica u izdavačkoj kući Random House, a u svojim je romanima (Beloved, The Bluest Eye, Solomon’s Song) neumorno tematizirala iskustva Afroamerikanki i Afroamerikanaca

Istaknuto

Poezija na Facebooku | 8 Facebook stranica za ljubitelje poezije

Poezija je živa i dobro je! Nalazi se negdje gdje nikad ne biste pogodili – na Facebooku. Da, jedna od najpopularnijih društvenih mreža nije samo vašar taštine i napornih reklama već i mjesto na kojem se nalazi more dobrih stihova. Pjesnici su spremno prigrlili sve prednosti i mane Facebooka i izgradili stabilnu bazu pratitelja do kojih bi puno teže došli offline putem.

Stranica posvećenih poeziji ima iznenađujuće velik broj, zato smo izdvojili njih 8 koje nam se čine najzanimljivijima.

  1. Pjesnikinja petkom
    Projekt mlade i nagrađivane pjesnikinje Monike Herceg, ujedno i istoimeni blog Osim što objavljuje vlastitu poeziju, Monika radi selekciju poezije suvremenih pjesnikinja iz Hrvatske i regiona.

2. Odvalimo se poezijom

Ako ste u potrazi za poezijom koja će vas protresti i odvaliti, bacite oko na ovu facebook stranicu – projekt pjesnikinje Sanje Baković.
Gotovo svakodnevno možete čitati selekcije strane i domaće poezije, a često se objavljuju ciklusi pjesama posvećenih određenim temama.

3. Poeziju na štrikove

Slično kao i prethodne dvije stranice, i Poezija na štrikove dijeli kvalitetnu poeziju. Ako ste ljubitelj stranih pjesnika, ovo je stranica za vas.

4. Danijel Dragojević

Danijel Dragojević je jedan od rijetkih hrvatskih književnika uz čije se ime često nalazi fraza “živući klasik”.  Nije ni čudo jer je Dragojević zbog svojih zaigranih i začudnih pjesama, ali i statusa samotnjaka koji izbjegava kamere i intervjue stekao bitno mjesto na književnoj sceni.

5. Enes Kišević – Književna djela
Još jedan živući klasik sa svojom Facebook stranicu! Ali za razliku od prethodnog ne bježi od kamera. 🙂

6. Širi poeziju, a ne strah

Nažalost, već dugo nema novih objava na ovoj stranici upečatljivog imena koje kratko i elegantno poručuje svoju misiju. Ali njena arhiva je puna različitih – stranih i domaćih – poetskih dijamanata.


7. Na krajičku jezika

Koliko nam je poznato, ovu samozatajnu stranicu, ali punu kvalitetne poezije, vodi dvojica osječkih pjesnika – Mislav Bartoš i Bruno Koić.
Prema njihovim riječima ova je stranica  “mali kutak pisane umjetnosti. Poezija, proza i sve ljepote i gadosti koje idu uz to! :)” Također, pozivaju sve koji pišu poeziju da im pošalju svoje radove!

8. Društvo živih pjesnika

Na ovoj stranici, čiji je naslov parafraza filmskog klasika Društva mrtvih pjesnika, možete pronaći poeziju sa svih strana svijeta. Prema Stjepanu Bajiću, pjesniku i moderatoru stranice „ovo Društvo nema cilj osobnog probitka u bilo kojem smislu, već samo da svojim postojanjem dadne nadu onima koji se i dalje pitaju jesu li sami.”

 

Istaknuto

Kratko je moćno | 10 kratkih romana koje ćete brzo pročitati

Na satovima književnosti smo naučili da je roman najduža prozna forma, a u praksi smo posvjedočili koliko može biti dug – sjetite se srednje škole i romana kao što su Ana Karenjina ili Zločin i kazna koji su jako dugi.

Autori ovakvih titanskih romana, iliti doorstoppera (genijalna engleska riječ koja slikovito predočava fizički opseg ovakvih romana) si mogu priuštiti mnogo toga – digresije, traktate o poljoprivredi (Levin!), filozofske ruminacije, mnoštvo likova, beskonačne opise prirode, dijaloge koji ne unaprijeđuju radnju…
Sam roman postaje čitav jedan sustav, odnosno bolje rečeno – svijet sa svojim pravilima koji čitatelja može uvući u sebe, ali ga isto tako može i odbiti.

Ako autori ne pišu dobro ili ne mogu dovoljno dugo zadržati čitateljsku pažnju (pogotovo danas, kada pažnja prosječnog čitatelja traje jedva pet sekundi!), čitatelj odlaže knjigu i vraća se mnogo zabavnijim i stimulativnijim serijama, igricama, internetskim portalima i onim neodoljivim memovima.

CjOAn5h

Zato, sve ono što ne može veliki roman, može kratki roman, odnosno novela (za potrebe ovog članka uzet ćemo za mjeru do 200 stranica). Moje je osobno mišljenje da je znatno teže napisati odličan kratki roman koji u malom “prostoru” može sažeti kompleksne ideje, razriješiti zaplete, psihološki razraditi svoje glavne likove, a najviše od svega, prikovati čitatelja na nekoliko sati za stolicu, toliko ga očarati da zaboravi na sve obveze tog dana: plaćanje računa, kuhanje ručka, odlazak u teretanu ili spremanje djece za krevet, a naposljetku i na samog sebe.

U nastavku pročitajte kojih smo 10 kratkih romana izdvojili kao najbolje kandidate za jedno brzo, ali ugodno druženje.

Jeste li čitali neki od ovih romana, ili možda imate svoje prijedloge za čitanje? Podijelite svoje mišljenje u komentarima ispod članka!

Samanta Schweblin – Nit koja nas veže

prijevod: Ana Stanić
izdavač: Fraktura, 2018.

Samanta Schweblin spada u jedne od najzanimljivijih argentinskih autor[ic]a nove generacije, a već je dvije godine slave u Americi i Velikoj Britaniji. Srećom, naši su izdavači prepoznali potencijal ove autorice pa je prošle godine objavljen njezin roman Nit koja nas veže. Osim toga, autorica je već dva puta gostovala na književnim festivalima u Hrvatskoj (zadnji put na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu 2019.).
No, da se vratimo na sam roman. Radnja se može svesti na jednu rečenicu. Žena imena Amanda leži u bolnici na samrti, a kraj nje je dječak David koji kroz razgovor s njom joj pomaže shvatiti što se dogodilo s njom i njezinom kćeri. Što više okrećete stranice, priča postaje sve bizarnija, strašnija, ali i tužnija.

U nešto manje od 130 stranica, Schweblin je napisala napetu priču jezivog ugođaja. Priču koja tematizira majčinstvo, toksine u okolišu, magiju, nepouzdanost ljudske percepcije i pamćenja. Ovu ćete knjigu možda pročitati brzo, ali je nećete lako zaboraviti.

Horace McCoy – I konje ubijaju, zar ne?

prijevod: Slobodan Drenovac
izdavač: Šareni dućan, 2008.

Prevoditelj Slobodan Drenovac u svojem pogovoru opisuje ovaj klasik američke književnosti od samo 148 stranica kao napeto i brutalno štivo “u kojem jedan plesni maraton postaje metafora za okrutno i neumoljivo razorno djelovanje kapitalističkog sustava u ekonomskoj krizi.” Dokaz da nije potrebno stotine stranica moraliziranja o životu i društvenim sustavima u kojima se on odvija – sasvim dovoljan razlog da uzmete ovu knjigu u ruke i provedete nekoliko uzbudljivih sati nakon kojih više nećete biti isti.
Robert Louis Stevenson – Čudnovat slučaj dr. Jekylla i g. Hydea 

Dr.Jekyll i g.Hyde su arhetipski likovi svjetske književnosti i pop kulture koji simboliziraju podvojenost ljudske ličnosti.
Ovaj je kratki roman Stevenson napisao davne 1886. godine inspiriran groznom noćnom morom koja ga je toliko potresla da je odmah idući dan sjeo za stol i počeo pisati ovaj roman.

Damir Karakaš – Sjećanje šume

izdavač: Sandorf, 2017.

Rijetko se dogodi da u Hrvatskoj neki roman jednoglasno i istodobno obožavaju publika i kritika. Nakon izvanrednog uspjeha romana Kristiana Novaka (“Črna mati zemla” I “Ciganin, ali najljepši”) došao je red na veterana suvremene književnosti, Damira Karakaša i njegovog romana Sjećanje šume.

Karakaš u Sjećanju šume raspreda priču o odrastanju jednog dječaka u ličkoj zabiti – o njegovoj srčanoj mani koja ga odvaja od svojih vršnjaka, ali i ostalih mještana; o kompleksnom odnosu s ocem; o različitim sitnicama koje ga zaokupljaju. Ova je knjiga očarala mnoge ne samo zbog tog što ih je vratila u vlastita djetinjstva, već i zahvaljujući jednostavnom, svih suvišnosti lišenom, ali elegantnom i neočekivano emotivnom Karakaševom stilu. Ne želimo biti zločesti, ali vjerojatno je još jedan od razloga zašto ovu knjigu mnogi obožavaju sama debljina knjige – Sjećanje šume ima skromnih stotinjak stranica.

 

Hiromi Kawakami – Kovčeg

prijevod: Mirjana Obuljen
izdavač: AGM, 2014.

Poznato je da su Japanci majstori kratkih formi, minimalizma i suptilnosti. Ove karakteristike utjelovljuje i kratki roman Kovčeg, autorice Hiromi Kawakami.
Dug 188 stranica u hrvatskom prijevodu, roman prati sredovječnu ženu Tsukiko koja svake večeri pije sama u lokalnom sake baru. Tamo nailazi na svog osnovnoškolskog učitelja, odnosno Senseija.
Vrlo se brzo razvije prijateljstvo između ovo dvoje, naizgled nespojivih, usamljenih ljudi, a što se više druže, sve više shvaćaju se među njima rodila ljubav.
Koliko je ovaj roman kratka studija o usamljenosti, toliko je i roman o ljubavi koja ne mora biti komplicirana, patetična ni bombastična da bi bila velika.

Graham Greene – Mirni Amerikanac

prijevod: Ljerka Radović
izdavač: Jutarnji List, 2004.

Cinični engleski novinar Fowler, uz malu pomoć opijuma, navigira opasnim životom u okupiranom Vijetnamu pedesetih godina prošlog stoljeća. No, sve se promijeni kada na scenu nastupi naoko bezazlen mladi Amerikanac Pyle koji možda ipak nije tako bezazlen kao što se ispočetka čini. Osim što uspijeva malo pomalo oteti Foyleu njegovu ljubavnicu Phuong, ovaj je “tihi Amerikanac” upleten u određene aktivnosti, što Engleza potakne na istraživanje koje će dovesti do tragičnih posljedica.

Mirni Amerikanac pripada Greenovim zabavnim romanima (entertainments) kako ih je nazivao, time ih odvajajući od svojih ozbiljnih, religijski intoniranih (“Brighton Rock, Power and The Glory). Iako je roman itekako zabavan, u smislu da je naglasak na uzbudljivoj priči punoj špijuna, politike, melankoličnih Francuza I lijepih Vijetnamki koja se brzo čita. No, Green je vanserijski autor kojemu uspijeva onaj mnogim piscima nedostižni ideal ravnoteže između “visoke” I “niske” književnosti. Kako? Pročitajte roman i vidjet ćete.

Mihail Ljermontov – Junak našeg doba

preveo: Milan Bogdanović
izdavač: Jutarnji list, 2008.

Da se nas pita, Junak našeg doba bi svakako bila jedna od knjiga koje bi bile na popisu obvezne lektire! Osim što se u ovom romanu precizno i maestralno ističu karakteristike romantizma kao književnog pravca, ali i kao načina razmišljanja i življenja, radi se o napetom i zabavnom štivu s likovima s kojima se tako lako identificirati. Osim toga, ima točno 200 stranica. Ne može bolje!

Pečorin, protagonist knjige, je tipičan romantičarski antijunak. Bogat je, zgodan, žene ga obožavaju, muškarci mu zavide, ali on boluje od prazne duše i dosade. Kavkaske pustolovine i ljubavne intrige ovog zanimljivog i psihološki kompleksnog lika pratimo kroz njegove dnevničke zapise, ali i svjedočanstva ljudi koji su se s njim susreli.

Alfredo Bioy Casares – Morelov izum

prijevod: Matija Janeš
izdavač: Disput, 2018.

Iako je ovaj roman jako kratak (hrvatski prijevod broji 112 stranica) sastoji se od više slojeva. Sadrži elemente SF-a, ljubavnog romana, egzistencijalističkog te pustolovnog romana, a radnja se ukratko svodi na neimenovanog pripovjedača koji se zatekne na izoliranom otoku na Pacifiku.
Tu susreće društvo neobičnih ljudi, a među njima i djevojku Faustine (za koju je kao inspiracija poslužila zvijezda nijemih filmova Louise Brooks) što će pokrenuti slijed bizarnih događaja.

Objavljen davne 1940., ovaj je roman imao ogroman utjecaj ne samo na književnost (divili su mu se Julio Cortazar i Gabriel Garcia Marquez), već i na film – poslužio je kao inspiracija za francuski klasik Prošle godine u Marienbadu redatelja Alaina Robbea – Gilleta. No, najbolja preporuka za čitanje ovog romana dolazi od legendarnog argentinskog pisca J. L. Borgesa koji ga je u svom predogovoru prvom izdanju nazvao “savršenim romanom”.

Cormac McCarthy – Cesta

prevela: Tatjana Jambrišak
izdavač: Profil

Točno 200 stranica je trebalo suvremenom američkom klasiku Cormacu McCarthyu da opiše strašan, ali itekako moguć postapokaliptični svijet u kojem svoje mjesto pokušavaju pronaći jedan otac i njegov desetogodišnji sin. Ovaj nesretni dvojac putuje američkim cestama i susreću se sa raznim opasnostima i iskušenjima. Objkektivnom, naoko hladnim, ali poetičnim rečenicama McCarthy uspijeva prenijeti zlokobnu atmosferu i kaos postapokalitične Amerike opustošene nasiljem i klimatskim promjenama. Iako ne spada u feel-good knjige za opuštanje pred spavanje ipak joj vrijedi posvetiti nekoliko sati slobodnog vremena – da se ne zaboravi za što je sve čovjek sposoban.


Daniel Kehlmann – Trebao si otići

prijevod: Latica Bilopavlović Vuković
izdavač: Fraktura, 2017.

Kratki roman njemačke književne zvijezde Daniela Kehlmanna se ukratko može opisati kao suvremenu horor priču. Ali pritom ne mislimo na U samo 87 stranica njemačka književna zvijezda Daniel Kehlmann uspijeva isprepredati iznimno napetu i stravičnu priču.
Premisa romana je jednostavna – slavni supružnici – pisac i njegova žena glumica, zajedno s malom kćerkicom odlaze u idilčne Alpe na odmor gdje pisac želi napisati svoj sljedeći scenarij. Ono što slijedi je mješavina horora i obiteljske drame.

Novi roman Sally Rooney izlazi najesen!

Mnoge fanove irske autorice Sally Rooney, najpoznatije po romanima Normalni ljudi (Normal People) i Razgovori s prijateljima (Conversations with Friends) je razveselila vijest objavljena na službenoj Instagram stranici autoričinog izdavača Faber books da će novi roman naslova Beautiful World, Where Are You biti objavljen najesen, odnosno 7. rujna 2021.

Roman prati četvero mladih Iraca – spisateljici Alice, Felixu Simonu i Eileen koji navigiraju nesigurnim vodama odraslog života. U romanu se nalaze već tipične autoričine preokupacije – kompleksne veze, nestabilna zaposlenja i uopće nesigurna ekonomska klima.

Izvor: Faber books