Kratko je moćno | 10 kratkih romana koje ćete brzo pročitati

Na satovima književnosti smo naučili da je roman najduža prozna forma, a u praksi smo posvjedočili koliko može biti dug – sjetite se srednje škole i romana kao što su Ana Karenjina ili Zločin i kazna koji su jako dugi.

Autori ovakvih titanskih romana, iliti doorstoppera (genijalna engleska riječ koja slikovito predočava fizički opseg ovakvih romana) si mogu priuštiti mnogo toga – digresije, traktate o poljoprivredi (Levin!), filozofske ruminacije, mnoštvo likova, beskonačne opise prirode, dijaloge koji ne unaprijeđuju radnju…
Sam roman postaje čitav jedan sustav, odnosno bolje rečeno – svijet sa svojim pravilima koji čitatelja može uvući u sebe, ali ga isto tako može i odbiti.

Ako autori ne pišu dobro ili ne mogu dovoljno dugo zadržati čitateljsku pažnju (pogotovo danas, kada pažnja prosječnog čitatelja traje jedva pet sekundi!), čitatelj odlaže knjigu i vraća se mnogo zabavnijim i stimulativnijim serijama, igricama, internetskim portalima i onim neodoljivim memovima.

CjOAn5h

Zato, sve ono što ne može veliki roman, može kratki roman, odnosno novela (za potrebe ovog članka uzet ćemo za mjeru do 200 stranica). Moje je osobno mišljenje da je znatno teže napisati odličan kratki roman koji u malom “prostoru” može sažeti kompleksne ideje, razriješiti zaplete, psihološki razraditi svoje glavne likove, a najviše od svega, prikovati čitatelja na nekoliko sati za stolicu, toliko ga očarati da zaboravi na sve obveze tog dana: plaćanje računa, kuhanje ručka, odlazak u teretanu ili spremanje djece za krevet, a naposljetku i na samog sebe.

U nastavku pročitajte kojih smo 10 kratkih romana izdvojili kao najbolje kandidate za jedno brzo, ali ugodno druženje.

Jeste li čitali neki od ovih romana, ili možda imate svoje prijedloge za čitanje? Podijelite svoje mišljenje u komentarima ispod članka!

Samanta Schweblin – Nit koja nas veže

prijevod: Ana Stanić
izdavač: Fraktura, 2018.

Samanta Schweblin spada u jedne od najzanimljivijih argentinskih autor[ic]a nove generacije, a već je dvije godine slave u Americi i Velikoj Britaniji. Srećom, naši su izdavači prepoznali potencijal ove autorice pa je prošle godine objavljen njezin roman Nit koja nas veže. Osim toga, autorica je već dva puta gostovala na književnim festivalima u Hrvatskoj (zadnji put na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu 2019.).
No, da se vratimo na sam roman. Radnja se može svesti na jednu rečenicu. Žena imena Amanda leži u bolnici na samrti, a kraj nje je dječak David koji kroz razgovor s njom joj pomaže shvatiti što se dogodilo s njom i njezinom kćeri. Što više okrećete stranice, priča postaje sve bizarnija, strašnija, ali i tužnija.

U nešto manje od 130 stranica, Schweblin je napisala napetu priču jezivog ugođaja. Priču koja tematizira majčinstvo, toksine u okolišu, magiju, nepouzdanost ljudske percepcije i pamćenja. Ovu ćete knjigu možda pročitati brzo, ali je nećete lako zaboraviti.

Horace McCoy – I konje ubijaju, zar ne?

prijevod: Slobodan Drenovac
izdavač: Šareni dućan, 2008.

Prevoditelj Slobodan Drenovac u svojem pogovoru opisuje ovaj klasik američke književnosti od samo 148 stranica kao napeto i brutalno štivo “u kojem jedan plesni maraton postaje metafora za okrutno i neumoljivo razorno djelovanje kapitalističkog sustava u ekonomskoj krizi.” Dokaz da nije potrebno stotine stranica moraliziranja o životu i društvenim sustavima u kojima se on odvija – sasvim dovoljan razlog da uzmete ovu knjigu u ruke i provedete nekoliko uzbudljivih sati nakon kojih više nećete biti isti.
Robert Louis Stevenson – Čudnovat slučaj dr. Jekylla i g. Hydea 

Dr.Jekyll i g.Hyde su arhetipski likovi svjetske književnosti i pop kulture koji simboliziraju podvojenost ljudske ličnosti.
Ovaj je kratki roman Stevenson napisao davne 1886. godine inspiriran groznom noćnom morom koja ga je toliko potresla da je odmah idući dan sjeo za stol i počeo pisati ovaj roman.

Damir Karakaš – Sjećanje šume

izdavač: Sandorf, 2017.

Rijetko se dogodi da u Hrvatskoj neki roman jednoglasno i istodobno obožavaju publika i kritika. Nakon izvanrednog uspjeha romana Kristiana Novaka (“Črna mati zemla” I “Ciganin, ali najljepši”) došao je red na veterana suvremene književnosti, Damira Karakaša i njegovog romana Sjećanje šume.

Karakaš u Sjećanju šume raspreda priču o odrastanju jednog dječaka u ličkoj zabiti – o njegovoj srčanoj mani koja ga odvaja od svojih vršnjaka, ali i ostalih mještana; o kompleksnom odnosu s ocem; o različitim sitnicama koje ga zaokupljaju. Ova je knjiga očarala mnoge ne samo zbog tog što ih je vratila u vlastita djetinjstva, već i zahvaljujući jednostavnom, svih suvišnosti lišenom, ali elegantnom i neočekivano emotivnom Karakaševom stilu. Ne želimo biti zločesti, ali vjerojatno je još jedan od razloga zašto ovu knjigu mnogi obožavaju sama debljina knjige – Sjećanje šume ima skromnih stotinjak stranica.

 

Hiromi Kawakami – Kovčeg

prijevod: Mirjana Obuljen
izdavač: AGM, 2014.

Poznato je da su Japanci majstori kratkih formi, minimalizma i suptilnosti. Ove karakteristike utjelovljuje i kratki roman Kovčeg, autorice Hiromi Kawakami.
Dug 188 stranica u hrvatskom prijevodu, roman prati sredovječnu ženu Tsukiko koja svake večeri pije sama u lokalnom sake baru. Tamo nailazi na svog osnovnoškolskog učitelja, odnosno Senseija.
Vrlo se brzo razvije prijateljstvo između ovo dvoje, naizgled nespojivih, usamljenih ljudi, a što se više druže, sve više shvaćaju se među njima rodila ljubav.
Koliko je ovaj roman kratka studija o usamljenosti, toliko je i roman o ljubavi koja ne mora biti komplicirana, patetična ni bombastična da bi bila velika.

Graham Greene – Mirni Amerikanac

prijevod: Ljerka Radović
izdavač: Jutarnji List, 2004.

Cinični engleski novinar Fowler, uz malu pomoć opijuma, navigira opasnim životom u okupiranom Vijetnamu pedesetih godina prošlog stoljeća. No, sve se promijeni kada na scenu nastupi naoko bezazlen mladi Amerikanac Pyle koji možda ipak nije tako bezazlen kao što se ispočetka čini. Osim što uspijeva malo pomalo oteti Foyleu njegovu ljubavnicu Phuong, ovaj je “tihi Amerikanac” upleten u određene aktivnosti, što Engleza potakne na istraživanje koje će dovesti do tragičnih posljedica.

Mirni Amerikanac pripada Greenovim zabavnim romanima (entertainments) kako ih je nazivao, time ih odvajajući od svojih ozbiljnih, religijski intoniranih (“Brighton Rock, Power and The Glory). Iako je roman itekako zabavan, u smislu da je naglasak na uzbudljivoj priči punoj špijuna, politike, melankoličnih Francuza I lijepih Vijetnamki koja se brzo čita. No, Green je vanserijski autor kojemu uspijeva onaj mnogim piscima nedostižni ideal ravnoteže između “visoke” I “niske” književnosti. Kako? Pročitajte roman i vidjet ćete.

Mihail Ljermontov – Junak našeg doba

preveo: Milan Bogdanović
izdavač: Jutarnji list, 2008.

Da se nas pita, Junak našeg doba bi svakako bila jedna od knjiga koje bi bile na popisu obvezne lektire! Osim što se u ovom romanu precizno i maestralno ističu karakteristike romantizma kao književnog pravca, ali i kao načina razmišljanja i življenja, radi se o napetom i zabavnom štivu s likovima s kojima se tako lako identificirati. Osim toga, ima točno 200 stranica. Ne može bolje!

Pečorin, protagonist knjige, je tipičan romantičarski antijunak. Bogat je, zgodan, žene ga obožavaju, muškarci mu zavide, ali on boluje od prazne duše i dosade. Kavkaske pustolovine i ljubavne intrige ovog zanimljivog i psihološki kompleksnog lika pratimo kroz njegove dnevničke zapise, ali i svjedočanstva ljudi koji su se s njim susreli.

Alfredo Bioy Casares – Morelov izum

prijevod: Matija Janeš
izdavač: Disput, 2018.

Iako je ovaj roman jako kratak (hrvatski prijevod broji 112 stranica) sastoji se od više slojeva. Sadrži elemente SF-a, ljubavnog romana, egzistencijalističkog te pustolovnog romana, a radnja se ukratko svodi na neimenovanog pripovjedača koji se zatekne na izoliranom otoku na Pacifiku.
Tu susreće društvo neobičnih ljudi, a među njima i djevojku Faustine (za koju je kao inspiracija poslužila zvijezda nijemih filmova Louise Brooks) što će pokrenuti slijed bizarnih događaja.

Objavljen davne 1940., ovaj je roman imao ogroman utjecaj ne samo na književnost (divili su mu se Julio Cortazar i Gabriel Garcia Marquez), već i na film – poslužio je kao inspiracija za francuski klasik Prošle godine u Marienbadu redatelja Alaina Robbea – Gilleta. No, najbolja preporuka za čitanje ovog romana dolazi od legendarnog argentinskog pisca J. L. Borgesa koji ga je u svom predogovoru prvom izdanju nazvao “savršenim romanom”.

Cormac McCarthy – Cesta

prevela: Tatjana Jambrišak
izdavač: Profil

Točno 200 stranica je trebalo suvremenom američkom klasiku Cormacu McCarthyu da opiše strašan, ali itekako moguć postapokaliptični svijet u kojem svoje mjesto pokušavaju pronaći jedan otac i njegov desetogodišnji sin. Ovaj nesretni dvojac putuje američkim cestama i susreću se sa raznim opasnostima i iskušenjima. Objkektivnom, naoko hladnim, ali poetičnim rečenicama McCarthy uspijeva prenijeti zlokobnu atmosferu i kaos postapokalitične Amerike opustošene nasiljem i klimatskim promjenama. Iako ne spada u feel-good knjige za opuštanje pred spavanje ipak joj vrijedi posvetiti nekoliko sati slobodnog vremena – da se ne zaboravi za što je sve čovjek sposoban.


Daniel Kehlmann – Trebao si otići

prijevod: Latica Bilopavlović Vuković
izdavač: Fraktura, 2017.

Kratki roman njemačke književne zvijezde Daniela Kehlmanna se ukratko može opisati kao suvremenu horor priču. Ali pritom ne mislimo na U samo 87 stranica njemačka književna zvijezda Daniel Kehlmann uspijeva isprepredati iznimno napetu i stravičnu priču.
Premisa romana je jednostavna – slavni supružnici – pisac i njegova žena glumica, zajedno s malom kćerkicom odlaze u idilčne Alpe na odmor gdje pisac želi napisati svoj sljedeći scenarij. Ono što slijedi je mješavina horora i obiteljske drame.

30 najboljih citata o čitanju

Čitanje je jedna od najdražih aktivnosti svih knjiških moljaca. Čitanje može biti gušt, čitanjem možemo naučiti puno, čitanje nas vodi u druge svjetove, čitanjem postajemo bolji ljudi. Ukratko, čitanje može biti mnogo toga. Da ne bi bilo da je samo naše mišljenje bitno, sad ćemo dati riječ poznatim autoricama i autorima, kritičarima i glazbenicima i vidjeti na koji se način knjige mogu čitati, kakav je to dobar čitatelj, kakvih se čitatelja boje, a naposljetku kako uopće doživljavaju čitanje.

Uživajte!

1. „Onaj tko ne voli čitati nije pronašao pravu knjigu za sebe.” – J.K. Rowling
2. „Oh, kako je dobro biti među ljudima koji čitaju knjige.” – Rainer Maria Rilke
3. „Postoje gora zlodjela od paljenja knjiga. Jedno od njih je ne čitati knjige.” – Josip Brodsky
4. „Knjiga je dar koji možeš otvarati opet i opet.” – Garrison Kellior
5. „Čovjek koji ne čita dobre knjige nije nimalo bolji od čovjeka koji uopće ne čita.” – Mark Twain

jk-rowling-citat

6. „Znaš da si pročitao dobru knjigu kada nakon što pročitaš zadnju stranicu se osjećaš kao da si izgubio prijatelja.” – Paul Sweeney
7. „Dobra knjiga je događaj u mom životu.” – Stendhal
8. „Jednog sam dana pročitao knjigu i cijeli mi se život promijenio.” – Orhan Pamuk
9. „Klasik – knjiga koju ljudi hvale i ne čitaju.” – Mark Twain
10. „Ne vjeruj nikome tko nije ponio knjigu sa sobom.” – Lemony Snicket

stendhal-citat

11. „Kišni dani se trebaju provesti kući sa šalicom čaja i dobrom knjigom.” – Bill Watterston
12. „Nikad ne odgađaj do sutra knjigu koju možeš pročitati danas.” – Holbrook Jackson
13. „Toliko knjiga, a tako malo vremena.” – Frank Zappa
14. „Uvijek sam zamišljao da će raj biti neka vrsta knjižnice.” – Jorge Luis Borges
15. „Knjiga je san koji držite u ruci.” – Neil Gaiman

neil-gaiman-citat

16. „Trebamo knjige koje nas pogode kao katastrofa, rastuže duboko, kao smrt nekoga koga smo voljeli više nego sebe.” – Franz Kafka
17. „Slobodno darujte knjige za blagdane – od njih se nikad ne deblja, rijetko sagriješi i vječno su osobne.“ – Leonore Hershey
18. „Da uništite kulturu, ne morate spaliti knjige. Dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati.” – Ray Bradbury
19. „Ponekad pročitam knjigu iz Kine i prepoznam nešto vrlo osobno što me gane. To je za mene čudo. Ima nešto u našem zajedničkom nesvjesnom što stvara književnost. – Olga Tokarczuk
20. „Čitanje je jedno od velikih zadovoljstava koje vam omogućuje samoća.” – Harold Bloom

harold-bloom-citat

21. „Knjiga koja želi trajati je ona koja se čita na različite načine.” – Jorge Luis Borges
22. „Kako putovati kroz vrijeme? – Čitaj.” – Nepoznat autor s interneta
23. „Život je lijepa stvar, ali ja više volim čitanje.” – Julian Barnes
24. „Dio sam svega što sam pročitao.” – Theodore Roosevelt
25. „Knjiga nije hrana, ali je poslastica.” – Tin Ujević

julian-barnes-citat

26. „Ako čitaš samo knjige koje drugi čitaju, mislit ćeš samo ono što misle drugi.” – Haruki Murakami
27. „Knjiga za čitanje nije ona koja misli za tebe, već ona koja te natjera na mišljenje.” – Harper Lee
28. „Ljudi čitaju kako hoće da čitaju, a ne kako je napisano.” – Miroslav Krleža
29. „Bolje da čovjek nikada ne pročita nijednu knjigu nego da čita mnogo knjiga i da vjeruje u sve što je u njima napisano.” – Lav Tolstoj
30. „Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu.”  – Toma Akvinski

miroslav-krleza-citat

Koji su vaši najdraži citati o čitanju? A možda ste smislili i vlastiti citat? 😉
Kakvu god ideju ili citat imali, podijelite s nama u komentaru! 🙂

15 zabavnih činjenica o književnosti koje niste znali

1. Prema Wikipediji, najduži roman na svijetu je  Les hommes de bonne volonte Julesa Romainsa – ovaj roman broji 7 892 stranice i više od 2 milijuna riječi! A među najduže romane na svijetu se ubrojava i roman Gordana Marije Jurić Zagorke za kojeg se procjenjuje da ima 1 400 000 riječi.

2. Prije objave Petra Pana, priče za djecu J.M. Barrieja, ime Wendy nije postojalo u engleskom jeziku! Isto tako, žensko ime Shirley je prije romana Charlotte Bronte Shirley (1849) bilo isključivo muško ime.

3. Hercule Poirot jedini je fiktivni lik čija je osmrtnica objavljena u listu The New York Times

CLvNFFRUMAAYsdA
Foto: New York Times Art

4. Dnevnik Anne Frank su različiti izdavači odbili izdati 15 puta! A još jedna od najpopularnijih knjiga svih vremena je bila odbijena 12 puta – a to je Harry Potter!

5. Jednu od najbesmislenijih odbijenica je dobio George Orwell od američkih izdavača – nisu htjeli objaviti Životinjsku farmu jer, citiram „u SAD-u ne postoji tržište za priče o životinjama.“

6. Don Quijote je najprodavaniji roman svih vremena – s više od 500 milijuna prodanih primjeraka diljem svijeta, a najprodavanija knjiga je – pogađate – Biblija.

7. Dok je još bio u procesu pisanja poeme Gavran koja će ga učiniti slavnim, Edgar Allan Poe je namjeravao u poemu staviti – papigu! Srećom, ubrzo je shvatio da papiga ne odgovara mračnoj atmosferi poeme pa se na kraju odlučio za gavrana.

raven comic
Foto: ShoeBoxBlog.com

8. Romani engleske autorice Ivy Compton Burnett (1884 – 1969), suvremenice znatno poznatije Virginie Woolf, se sastoje gotovo isključivo od dijaloga.

9. Pradjed najvećeg ruskog pjesnika Aleksandra Puškina i prvi Puškin, Abram Petrovič Ganibal se rodio u Africi odakle je kao dijete odveden na dvor cara Petra Velikog.

10. Iako su bili suvremenici, velikani ruskog realizma Fjodor Dostojevski i Lav Tolstoj se nikada nisu upoznali.

11. Album Iggya Popa The Idiot (1977) je nazvan po romanu Idiot, F.M. Dostojevskog kojeg su navodno u to vrijeme čitali Pop, David Bowie i producent Tony Visconti.

Iggy_Pop_-_The_Idiot
Foto: Wikipedia

12. Iako su već za života postali klasici, Lav Tolstoj, Henrik Ibsen i Henry James nisu dobili Nobelovu nagradu za književnost.

13. Roman struje svijesti Dok ležah na samrti W. Faulknera je napisan u šest tjedana bez ijedne izmijenjene riječi.  Ovaj podatak postaje impresivan tek kad/ako počnete čitati roman – osim što je pisan bogatim,metaforičkim jezikom, ispripovijedan je iz perspektive čak 15 likova.

14. Klasik dr. Seussa Green Eggs and Ham je napisan kao oklada – autor se u 50 dolara okladio sa svojim izdavačem da može napisati knjigu do 50 riječi. Ova knjižica sadrži točno 50 riječi!

15. Svijet književnosti je pun pogrešno pripisanih izjava i citata. Jedna od njih je legendarna poštapalica Sherlocka Holmesa – „Elementary, my dear Watson.“ No, to Holmes uopće nije izjavio. Ova se fraza pojavljuje u romanu Psmith, Journalist satiričara P.G. Woodhousea.

sherlock-season-5-1000044
Foto: BBC

Nije self-help | 8 citata poznatih pisaca koji tjeraju na razmišljanje

Sa svih strana smo okruženi self – help knjigama svjetski poznatih autora koje nude jedinstven recept za sretan život, life coachevima koji tako uvjerljivo govore o važnosti pozitivnog mišljenja, instagram citatima koji sažimaju životne mudrosti u kratke rečenice koje bi nas trebale natjerati da se ujutro dignemo iz kreveta i opalimo šamar životu.

Ali smo toliko zagušeni takvim sadržajem koji bi nam trebao pomoći da nam zapravo odmaže. Više ne vidimo ni prst pred nosom od toliko različitih hyggea, ikigaija, milijun koraka do sreće i ostalih instant rješenja za naše životne probleme.

Što je još gore, većina tog sadržaja je nažalost bezvrijedna jer svodi kompleksnosti ljudskog života na materijal koji se samo guta, a ne žvače, na jednu crno-bijelu rečenicu koja samo dobro zvuči, a nema značenje.

Nalazimo se u užasnom položaju – na pladnju nam se nudi beskrajno more izbora, a ništa od toga ne možemo primijeniti na sebe.

Tu uskače književnost. Književnost kao umjetnost koja nam kroz riječi tiskane na stranicama omogućuje bijeg od stvarnosti, ali i suočavanje sa stvarnošću i njezinim zamkama.
Kad god sam u nekom teškom životnom razdoblju uvijek se zavučem u svijet knjiga i tamo me često zatekne ne rješenje za moje probleme, već slamka spasa – roman, kratka priča, lik ili čak jedna rečenica – za koju se čvrsto uhvatim i koja mi posluži kao smjernica za sagledavanje svoje situacije iz drugog kuta i tako budem bliže rješenju problema (ili pomirenju s njime – nisu svi problemi rješivi 😊).

Ne želim reći da je sve što je vezano uz samopomoć smeće (postoje ljudi kojima takav sadržaj itekako pomogne), a da samo književnost ima apsolutnu moralnu vrijednost. Naprosto vas želim potaknuti da date šansu književnosti. Da vidite da postoje i drugi izvori iz kojih možemo crpiti snagu, poticaj i nadahnuće za življenje.

Zato sam odabrala 10 citata pisaca koji će vas definitivno natjerati na razmišljanje.

Nastavite čitati i možda vam neki od ovih citata (neki su duži od jedne rečenice!) ubace bubicu u uho koja će vas potaknuti ne samo na razmišljanje, već i na djelovanje.

 O sreći

peter-lloyd-609343-unsplash
Foto: Peter Lloyd

„Odlučio sam biti sretan jer je to dobro za zdravlje.“ – Voltaire

“Vedar sunčani dan, i kora hljeba, i krpa neba sa šakom zvijezda nad glavom — i ja ne mogu da zamislim veće ni stvarnije sreće.” –  Vladan Desnica

O savršenstvu

lily-banse-348257-unsplash
Foto: Lily Banse

Nesavršenost nije negacija savršenstva;
konačnost ne poriče beskonačnost.
To se samo cjelina iskazuje u dijelovima,
to se beskraj otkriva u granicama.

Rabindranath Tagore

 

O ljudima

34-24
Foto: James Joyce, autor nepoznat

 

 

 

 

 

 

Ljudska stvorenja ne idu držeći se za ruke cijelom dužinom puta. U svakome je djevičanska šuma; snježno polje gdje je čak i otisak ptičjih stopala nepoznat. Tu idemo sami, i tako nam se više sviđa. Uvijek imati suosjećanje, uvijek imati pratnju, uvijek imati nečije razumijevanje bilo bi nepodnošljivo.” – Virginia Woolf

„Ljudi su čudni. Stalno su uznemireni trivijalnostima, ali veliku stvar, kao što je činjenica da trate svoje živote, uopće ne primjećuju.“ – Charles Bukowski

O vremenu

srikanta-h-u-476566-unsplash
Foto: Srikanta H.U

“Nemati prošlosti je ostati bez budućnosti. Ali ako tamo ostanemo, ako se tamo zaglibimo, budućnost zbog koje smo se u nju vratili postaće nedostižna. Proći će pre nego što shvatimo da je sve – sadašnjost.” – Borislav Pekić

I onda te nešto promijeni, shvatiš da ne možeš biti onaj čovjek od jučer, a ne znaš koji ćeš biti sutra. Naposljetku, uvidiš da je vrijeme da počneš misliti na sebe jer si negdje davno zaboravio na to. – Meša Selimović

Kad se počnemo pitati što ćemo sa svojim životom (kod nekih se to pitanje postavlja i u mlađim godinama, a kod većine sa prvim pojavama starenja), to je znak da silazimo sa pravog puta i da život ne zna što će sa nama. Jer, ne živimo mi život, kao što u svojoj slijepoj egocentričnosti mislimo, nego život upotrebljava nas, upravlja nama i odbacuje nas kad više ne možemo poslužiti njegovim nama nepoznatim ciljevima. – Ivo Andrić

Ljeto i knjiga | 4 knjige za ljetno čitanje

Ljeto je za većinu ljudi doba godine kada najviše čitaju jer (samo) tada imaju najviše slobodnog vremena. Često se knjige koje se čitaju ljeti svrstavaju pod zbirni naziv knjige za plažu (jer se knjige ljeti čitaju samo na plaži, a ne na trajektu ili u klimatiziranoj sobi?), a takvo se štivo uglavnom doživljava kao lako probavljivo i bez neke trajne umjetničke vrijednosti. Uglavnom se tu svrstavaju krimići, trileri ili ljubići– štivo koje je tek obična razbibriga dok se roštiljate na suncu pokušavajući zadobiti božanstveno brončani ten. Ali, to je, naravno, stereotip (o stereotipovima u književnosti neki drugi put).

Naravno, nisu svi krimići, trileri i ljubići bezvrijedni snopovi papira, ali isto tako nisu ni jedino ljetno štivo. Klasici kao što je Rat i mir nekome također mogu biti idealno ljetno štivo, zar ne? Ili možda Stranac Alberta Camusa čija se radnja i odvija jednog davnog alžirskog ljeta? Mislim da je  puno lakše uživjeti se u roman čitajući ga na plaži, pogotovo u onome dijelu kada Mersault zato „što mu je sunce jako udaralo u oči“ upuca onog  Arapa.

No, da skratimo priču, malo niže možete pročitati moj popis knjiga za koje mislim da mogu biti dobro ljetno štivo, a možda i štivo kojem ćete se vraćati kroz cijelu godinu. Ima tu svega, ali knjige s ove liste ipak imaju nešto zajedničko. To su knjige s relativno malim brojem stranica, a radnja većine njih je smještena u ljeto. Ali, nisu samo zbog toga na ovoj listi, već i zato što iskreno mislim da su dovoljno zanimljive i pitke za uživanje u još jednom (knjiškom) ljetu. 😊

1. Tove Jansson: Knjiga o ljetu

tove

Izdavač: Naklada Pelago
Godina izdanja: 2010.
Prijevod: Željka Černok

Nema boljeg načina za započeti listu knjiga za ljetno čitanje nego prigodno nazvanom Knjigom o ljetu Tove Jansson. Oni koji znaju za ovu finsku autoricu, slikaricu i grafičarku znaju je najviše po stripovima i knjigama o onim bijelim, mekanim i okruglim stvorenjima zvanima Moomini. No, malo je poznata činjenica da je Tove Jansson pisala romane i kratke priče. Knjiga o ljetu spada u taj dio autoričinog opusa. Hrvatsko je izdanje objavila mala izdavačka kuća Pelago iz Rijeke koju vode kritičarka Katarina Luketić i Dušanka Profeta. Osim što knjiga izgleda jako privlačno, tiskana je bez ijedne tiskarske pogreške, a mogu reći i da je prijevod Željke Černok besprijekoran!

Knjiga o ljetu se sastoji od 22 priče o djevojčici Sophie i njenoj neimenovanoj baki i ljetima koja su provodile na jednom osamljenom otočiću u Finskom zaljevu. Ovo je jedna od rijetkih knjiga pri čijem čitanju gotovo doslovno možete osjetiti ljeto – sparina u zraku, prigušene boje sunčevih zalazaka, šum valova, okus soli na preplanuloj koži, zujanje komaraca i cvrčanje cvrčaka. Ljeto ovih priča nije ljeto kakvo nam se gura pod nos u promotivnim videima i brošurama turističkih zajednica ili travel blogova.  Njihova su ljeta tako slična našim ljetima iz djetinjstva kada je svaki dan obećavao neku avanturu.  Ovu knjigu čitajte ujutro na plaži, dok još nije upeklo sunce i nisu nahrupili ljudi ili pak u sumrak.

 

2. Ivica Prtenjača: Tiho rušenje i Brdo

tiho-rusenje

Izdavač: V.B.Z.
Godine izdanja: 2014., 2017.

Pod brojem 2 na ovoj listi se ne nalazi ne jedan već dva romana hrvatskog autora Ivice Prtenjače. Zašto? Pa, jer su po mnogočemu slični. Oba romana imaju stotinjak stranica, radnja se odvija ljeti, a i glavni likovi su slični – sredovječni, životom razočarani neimenovani muškarci koji se na jedno ljeto odvajaju od svakodnevnog života. Glavni lik romana Brdo, s brda nekog  hrvatskog otoka čuva mjesto od požara, dok se protagonist Tihog rušenja odmiče od svakodnevice soboslikarskim radom u zagrebačkom stanu ekscentričnog klijenta.
Ono najbolje u obje knjige je sam jezik. Prtenjača je, kao što je i poznato, pjesnik i to se itekako vidi u njegovim tečnim i živopisnim rečenicama, neobičnim metaforama i sposobnošću građenja ljetne, mediteranske atmosfere.  Prvo sam čitala Brdo i bila sam oduševljena. Dotad nisam pročitala nešto tako dobro iz domaće književnosti. Zato sam imala velika očekivanja za Tiho rušenje, ali sam se na kraju razočarala.
Ako ove knjige ne budete mogli čitati na nekom brdu, nema veze. Plaža je sasvim dovoljna. 😉

3. Patrick Modiano: Da se ne izgubiš u kraju

modiano
Izdavač: Akademska knjiga
Godina izdanja: 2016.
Prijevod: Mirjana Uaknin

Jeana Daragana jednog vrućeg rujanskog popodneva iz sna budi neočekivani telefonski poziv. Nepoznati muškarac je pronašao crni notes na kojem je napisano Daraganovo ime i sad mu ga želi vratiti, ali u zamjenu za neke informacije. Ovaj sastanak pokrene cijeli koloplet događaja koji prisile Daragana da se suoči s duhovima svoje traumatične prošlosti.

Ovaj napeti i melankolični kratki roman je natopljen kasnoljetnom atmosferom, a jednostavan, ali hipnotizirajući stil će vas držati priljepljene za stranice do samog kraja. Iako se kroz knjigu, kao i kroz većinu ostalih Modianovih romana često prožimaju isti motivi (prošlost, identitet, nasljeđe Drugog svjetskog rata, labirintski predjeli Pariza), ona je ipak dovoljno dobra za nekoliko usamljenih ljetnih večeri.

4. Carson Mccullers: The Member of The Wedding

330244

Izdavač: Mariner Books
Godina izdanja: 2004.

knjiga (još!) nije prevedena na hrvatski jezik

It happened that green and crazy summer when Frankie was twelve years old. This was the summer when for a long time she had not been a member. She belonged to no club and was a member of nothing in the world. Frankie had become an unjoined person who hung around in doorways, and she was afraid.

Ovo je početak romana The Member of The Wedding američke autorice Carson McCullers (1917 – 1967). U samo nekoliko rečenica uspostavljena je nostalgična i ljetna atmosfera romana i uveden lik usamljene djevojčice Frankie. Frankie Addams je toliko usamljena da želi biti dio nečega. Ona zapravo želi biti treća osoba u predstojećem braku svojeg brata i njegove zaručnice. Frankie cijelo ljeto provodi u maštanju o tome kako će ići s njima na medeni mjesec i kako će njih troje istraživati svijet. Njene maštarije strpljivo i s razumijevanjem slušaju njen mlađi rođak i crna sluškinja.
Carson Mccullers je tako elokventno prenijela na papir misli koje muče gotovo svako dijete na pragu puberteta i odrastanja. Tko smo mi? U kakvom smo odnosu s vanjskim svijetom? Možemo li jednako pripadati i sebi i drugima? Ovaj će vas roman definitivno vratiti u zadnja bezbrižna ljeta djetinstva.

 

Dodatni prijedlozi za čitanje

Haruki Murakami – Kafka na žalu
Maria Fasce – Žena iz Isle Negre
Sherwood Anderson – Winesburg, Ohio

U komentarima slobodno podijelite svoje prijedloge za ljetno čitanje 🙂