Nije self-help | 8 citata poznatih pisaca koji tjeraju na razmišljanje

Sa svih strana smo okruženi self – help knjigama svjetski poznatih autora koje nude jedinstven recept za sretan život, life coachevima koji tako uvjerljivo govore o važnosti pozitivnog mišljenja, instagram citatima koji sažimaju životne mudrosti u kratke rečenice koje bi nas trebale natjerati da se ujutro dignemo iz kreveta i opalimo šamar životu.

Ali smo toliko zagušeni takvim sadržajem koji bi nam trebao pomoći da nam zapravo odmaže. Više ne vidimo ni prst pred nosom od toliko različitih hyggea, ikigaija, milijun koraka do sreće i ostalih instant rješenja za naše životne probleme.

Što je još gore, većina tog sadržaja je nažalost bezvrijedna jer svodi kompleksnosti ljudskog života na materijal koji se samo guta, a ne žvače, na jednu crno-bijelu rečenicu koja samo dobro zvuči, a nema značenje.

Nalazimo se u užasnom položaju – na pladnju nam se nudi beskrajno more izbora, a ništa od toga ne možemo primijeniti na sebe.

Tu uskače književnost. Književnost kao umjetnost koja nam kroz riječi tiskane na stranicama omogućuje bijeg od stvarnosti, ali i suočavanje sa stvarnošću i njezinim zamkama.
Kad god sam u nekom teškom životnom razdoblju uvijek se zavučem u svijet knjiga i tamo me često zatekne ne rješenje za moje probleme, već slamka spasa – roman, kratka priča, lik ili čak jedna rečenica – za koju se čvrsto uhvatim i koja mi posluži kao smjernica za sagledavanje svoje situacije iz drugog kuta i tako budem bliže rješenju problema (ili pomirenju s njime – nisu svi problemi rješivi 😊).

Ne želim reći da je sve što je vezano uz samopomoć smeće (postoje ljudi kojima takav sadržaj itekako pomogne), a da samo književnost ima apsolutnu moralnu vrijednost. Naprosto vas želim potaknuti da date šansu književnosti. Da vidite da postoje i drugi izvori iz kojih možemo crpiti snagu, poticaj i nadahnuće za življenje.

Zato sam odabrala 10 citata pisaca koji će vas definitivno natjerati na razmišljanje.

Nastavite čitati i možda vam neki od ovih citata (neki su duži od jedne rečenice!) ubace bubicu u uho koja će vas potaknuti ne samo na razmišljanje, već i na djelovanje.

 O sreći

peter-lloyd-609343-unsplash
Foto: Peter Lloyd

„Odlučio sam biti sretan jer je to dobro za zdravlje.“ – Voltaire

“Vedar sunčani dan, i kora hljeba, i krpa neba sa šakom zvijezda nad glavom — i ja ne mogu da zamislim veće ni stvarnije sreće.” –  Vladan Desnica

O savršenstvu

lily-banse-348257-unsplash
Foto: Lily Banse

Nesavršenost nije negacija savršenstva;
konačnost ne poriče beskonačnost.
To se samo cjelina iskazuje u dijelovima,
to se beskraj otkriva u granicama.

Rabindranath Tagore

 

O ljudima

34-24
Foto: James Joyce, autor nepoznat

 

 

 

 

 

 

Ljudska stvorenja ne idu držeći se za ruke cijelom dužinom puta. U svakome je djevičanska šuma; snježno polje gdje je čak i otisak ptičjih stopala nepoznat. Tu idemo sami, i tako nam se više sviđa. Uvijek imati suosjećanje, uvijek imati pratnju, uvijek imati nečije razumijevanje bilo bi nepodnošljivo.” – Virginia Woolf

„Ljudi su čudni. Stalno su uznemireni trivijalnostima, ali veliku stvar, kao što je činjenica da trate svoje živote, uopće ne primjećuju.“ – Charles Bukowski

O vremenu

srikanta-h-u-476566-unsplash
Foto: Srikanta H.U

“Nemati prošlosti je ostati bez budućnosti. Ali ako tamo ostanemo, ako se tamo zaglibimo, budućnost zbog koje smo se u nju vratili postaće nedostižna. Proći će pre nego što shvatimo da je sve – sadašnjost.” – Borislav Pekić

I onda te nešto promijeni, shvatiš da ne možeš biti onaj čovjek od jučer, a ne znaš koji ćeš biti sutra. Naposljetku, uvidiš da je vrijeme da počneš misliti na sebe jer si negdje davno zaboravio na to. – Meša Selimović

Kad se počnemo pitati što ćemo sa svojim životom (kod nekih se to pitanje postavlja i u mlađim godinama, a kod većine sa prvim pojavama starenja), to je znak da silazimo sa pravog puta i da život ne zna što će sa nama. Jer, ne živimo mi život, kao što u svojoj slijepoj egocentričnosti mislimo, nego život upotrebljava nas, upravlja nama i odbacuje nas kad više ne možemo poslužiti njegovim nama nepoznatim ciljevima. – Ivo Andrić

Katherine Mansfield | Buntovna inovatorica kratke priče

“To be alive and to be a ‘writer’ is enough.” 
Katherine Mansfield

Katherine Mansfield

Foto: nepoznat izvor

Iako je, uz Antona Čehova, u osvit dvadesetog stoljeća revolucionalizirala formu kratke priče, novozelandsko – engleska spisateljica Katherine Mansfield (1888. – 1923.) danas (barem u Hrvatskoj) nije dovoljno poznata kao njezin ruski „kolega po riječi.“

Na hrvatskom jeziku postoje tek dva prijevoda njenih priča (Sunce i Mjesec, Andrijići, 2001. i  Blaženstvo i druge priče, Alfa, 2007.), što je tek djelić velikog opusa ove autorice koja je umrla sa samo 34 godine. I upravo zato smo odlučili predstaviti njezin život i djelo u rubrici Zaboravljeni pisci.

Katherine Mansfield se rodila 14. listopada 1888. godine u Wellingtonu na Novom Zelandu u dobrostojećoj građanskoj obitelji. Njezin povoljni socijalni status joj je omogućio putovanja Europom i  obrazovanje u Engleskoj u kojoj je ostala živjeti.

No, bila je daleko od ondašnjeg ženskog ideala. Otvoreno je prkosila društvenim konvencijama ranog dvadesetog stoljeća – imala je strastvene veze s muškarcima i ženama, udavala se dva puta (prvi joj je brak trajao jedva jedan dan!) dok je u svojim pričama posezala za kontroverznim temama kao što je mentalno zdravlje, pobačaj i nepovoljan položaj žena u društvu.

Preseljenje u Europu i tamošnja poticajna književna atmosfera dali su Katherine polet i inspiraciju za pisanje, te 1911. objavljuje prvu zbirku priča In a Geman Pension koju su ubrzo primijetili književni kritičari i šira književna publika. Nakon toga upoznaje budućeg muža, književnog kritičara Johna Middletona Murrya, za čiji časopis Rythm piše kratke priče od kojih će neke kasnije naći svoje mjesto u zbirci priča Bliss and Other Stories (1920.).

1917. Katherine upoznaje spisateljicu Virginiju Woolf, s kojom je imala dinamičan i kompleksan odnos o kojemu se i danas pišu akademski članci, a neko se vrijeme druži s još jednim engleskim klasikom, D.H. Lawrenceom kojega je njezina ljepota i karizmatična osobnost inspirirala za lik Gudrun u romanu  Zaljubljene žene.

tumblr_osbzuh3o2x1woqidro1_r2_540

Foto: Vanessa Redgrave u filmu A Picture of Katherine Mansfield (1973)
Iste godine joj liječnici dijagnosticiraju tuberkulozu (bolest od koje je bolovao i Čehov) od koje će i umrijeti šest godina kasnije. No, počinje sve više pisati, te osim kratkih priča piše i više od 100 književnih kritika (u jednom je tekstu sasula drvlje i kamenje na Noć i dan, roman prijateljice Virginije) za Murryjev časopis The Athenaeum.

Zbirka priča Bliss and Other Stories označava prekretnicu u Katherininom autorskom stilu. Iako teme ostaju iste, naglasak se premješta s radnje na oslikavanje unutarnjih stanja likova, to jest, na impresije koje na njihova sjećanja i misli utiskuje vanjski svijet. Suptilnost u svojem pisanju je postizala jednostavnim, ali poetičnim stilom koji neodoljivo privlači i suvremenog čitatelja opterećenom kaosom uglavnom nebitnih informacija koje ga okružuju kao iritantni roj muha.

Za njezine suvremenike, Katherinine kratke priče su bile nešto dotad neviđeno, odraz tadašnjih promjena u percepciji umjetnosti (književnost se sve više otvarala utjecajima različitih slikarskih smjerova kao što su impresionizam i fauvizam), ali i odraz Čehovljevog utjecaja koji tada polako postaje popularan među britanskim čitateljstvom.

Katherine Mansfield je umrla 1923. godine u Gurdjieffovom institutu u gradu Fontainbleau u Francuskoj gdje se bezuspješno liječila od tuberkuloze.

Nakon njezine smrti, Murry uređuje i objavljuje zbirke dotad neobjavljenih priča The Dove’s Nest (1923), Something Childish (1924), zbirku poezije The Aloe, te dnevnike i pisma.

Kad je Virginia Woolf doznala za njenu smrt zapisala je u svoj dnevnik:
„Bila sam ljubomorna na njezino pisanje – jedino pisanje na koje sam ikada bila ljubomorna.“

Na veliku radost ljubitelja dobre književnosti, na Internetu ne manjka kratkih priča Katherine Mansfield što možemo zahvaliti novozelandskom fondu Katherine Mansfield Society.

Za čitanje predlažem nekoliko priča koje su me očarale svojom lepršavom poetičnošću i fascinantnim uvidima u ljudsku psihologiju i koje su dobar početak za upoznavanje s ovom buntovnom inovatoricom kratke priče:

Bliss *

The Canary

Je ne parle francais

The Doll’s House

*sve su priče na engleskom jeziku

 

Članak napisala: Luca